fbpx
ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera |

Chant Electronique – spoj tradicije i elektonike

O kompilaciji nastaloj iz saradnje muzičara iz šest država razgovarali smo sa jednim od pokretača ideje Nenadom Kovačićem i muzičarkom Dunjom Bahtijarević

26. November 2020

Chant electronique je kolektiv producenata/kinja i pevača/ica koji dolaze iz šest različitih država sa dva kontinenta,sa zajedničkim interesom za istraživanje potencijala tradicionalne muzike i elektronike. Kolektiv je pre nešto više od mesec dana objavio singl Kamen Gori kojim su najavili kompilaciju Chant electronique koja je odnedavno dostupna na svim digitalnim platformama.

O radu na ovom albumu, izazovima sa kojima su se suočavali i spoju tradicije i elektronike razgovarali smo sa Dunjom Bahtijarević, jednom od učesnica na ovom projektu, i Nenadom Kovačićem, producentom i pokretačem ideje.

Na albumu su okupljeni umetnici iz Argentine, Irske, Francuske, Portugala, Bosne i Hercegovine i Hrvatske – kako je došlo do ove saradnje? 

Nenad: Ideja je začeta u Francuskoj, odnosno prezentirana od strane Nilsa. Dio tada još nepostojećeg kolektiva se upoznao u februaru 2019. gdje smo radili kao umjetnički voditelji na jednoj rezidenciji tradicijske glazbe. Tamo smo Nils, Darragh, Teresa i ja odlučili da se iste godine nađemo ponovo (zahvaljujući Teresi, taj se susret desio u Queimadi u Portugalu) kako bi istraživali mogućnosti spajanja tradicijske i elektronske glazbe iz pozicije glazbenika koji u teoriji i u praksi imaju veliku ljubav prema jednom i drugom žanru. 

U kolektiv smo pozvali još troje ljudi za koje smo mislili da se tu trebaju naći: Helena, Dunja i Louise, a naknadno se ekipi priključio i Raph, koji je i masterirao album. 

Koliko vam je bilo otežano to što ne dolazite svi iz iste države? 

Dunja: U radu na albumu nam to nije smetalo. Dobar dio posla napravili smo u na rezidenciji u Portugalu na kojoj smo se našli u oktobru 2019. Tu su nastale prve verzije aranžmana na kojima smo radili uglavnom u parovima, po jedna pjevačica i jedan producent ili producentica. Na kraju svakog dana zajedno smo ih preslušavali i komentirali. Posao smo završavali po povratku kući. Svatko je radio svoj dio posla, čuli smo se telefonom i preko video poziva, slali si pisane komentare i sugestije. Proces ne bi izgledao puno drukčije ni da smo u istoj zemlji, ili u istom gradu. Prije mjesec dana opet smo se našli na rezidenciji, ovaj put u Normandiji. Radili smo na novim pjesmama za vol. 2 i vježbali uživo izvoditi pjesme s vol 1. Naravno, čim se javi želja da muziku izvodimo uživo, potrebne su probe, i na prvu se učini da bi bilo lakše da živimo bliže. Ali format rezidencije omogućuje da se dok smo zajedno zaista zadubimo u posao, što svakako ima svojih prednosti i brži je put do cilja. Ne bismo mogli raditi tako intenzivno da živimo na istom mjestu. 

Koje su prednosti, a koje mane međunarodne saradnje? Sa kojim izazovima ste se suočili pri radu na kompilaciji? 

Nenad: Prednosti međunarodne suradnje su višestruke. Album kao krajnji fizički produkt rezidencije ima puno bolju vidljivost i lakše dolazi do većeg broja ljudi, budući da ga paralelno prezentiramo u svim zemljama iz kojih dolaze članovi/ce kolektiva. Kreativna prednost je ta što svatko od nas nosi sa sobom kulturno nasljeđe i navike u stvaranju, slušanju i doživljaju glazbe pa razmjenom tih različitih iskustava svi itekako profitiramo i širimo vidike. Učimo se komunikaciji, kako muzičkoj tako i onoj ljudskoj. Trenutno najveći izazov je svakako ova brutalno naporna i dosadna covid kriza, no i unatoč njoj uspjeli smo se naći svi u Francuskoj, taman uoči novog lockdowna. Činjenica da smo to uspjeli realizirati u ovim suludim vremenima dala je jak novi vjetar u leđa jer smo jedni drugima pokazali da nam je do projekta zaista stalo i da vjerujemo u njegovu smislenost i važnost. (na žalost ovogodišnji susret se desio bez Helene iz Argentine). Kada prođe ova pandemija, jedini slatki izazov biti će usklađivanje slobodnih termina, ali u takvim situacijama se tako i tako konstantno nalazimo i google kalendar poprilično olakšava taj dio posla. 

Ako razmislim o manama, jedina mana je da nam za svaki susret treba određena svota eura da bi susret bio moguć, jer putovanja koštaju. Nadamo se da ćemo za iduću rezidenciju uspjet naći neka sredstva, koja bi se inshallah trebala desiti iduće godine u Hrvatskoj. 

Kako je izgledao rad na ovom albumu? Kako su pesme nastale? Da li ste ih stvarali kolektivno ili individualno? 

Dunja: Okupili smo se na rezidenciji u selu Queimada u Portugalu. Pjesme su birale pjevačice, svaka iz svoje zemlje. Isprva je sve to bio eksperiment i nismo znali da će se na kraju pretvoriti u album. Svaka od pjevačica ujutro bi prezentirala po jednu pjesmu i pao bi dogovor s producentima/cama tko će raditi na kojoj. Radili smo u grupama od dvoje ili troje ljudi koji bi onda detaljno i dugo razgovarali o svim mogućim aspektima pjesme: značenjima u prošlosti, mogućim interpretacijama u sadašnjosti, o tome što nama pjevačicama pjesma znači privatno i zašto je pjevamo, a i o reakciji producenata na pjesmu, kakve asocijacije i emocije u njima budi. Zatim bismo snimili vokale i krenuli u rad na aranžmanu. Te bismo skice na kraju dana svi skupa preslušavali i komentirali, što je vjerovatno doprinijelo dosta ujednačenom zvuku albuma. 

Koliko ste vi kao autori okupljeni na kompilaciji bliski po muzičkom senzibilitetu? 

Dunja: Ispalo je da smo prilično bliski, iako to isprva nismo baš znali pošto smo se bolje upoznali tek na rezidenciji. Kod muzike su nam važne slične stvari, na sličan način radimo, sličan nam je pristup tradicijskoj muzici i zanima nas sličan zvuk. 

Dunja Bahtijarević

Koji je osnovni motiv albuma Chant Electronique

Dunja: Ne bih rekla da postoji neki osnovni motiv. Nismo na taj način birali pjesme. Zapravo u odabiru nije bilo nikakvog plana, osim što smo mi pjevačice odabrale pjesme koje nas pogađaju duboko i na više razina. Slučajno je ispalo da smo slične po senzibilitetu, zanimaju nas slične stvari u pjevanju, slične su nam životne vrijednosti pa su se pjesme dobro nadovezale jedna na drugu. A onda je tu i dubok i temeljit rad s producentima. Rekla bih zapravo da pjesme nisu objedinjene tematski, nego našim pristupom i principom rada za koji smo se odlučili kao kolektiv. 

Šta je zajedničko svim ovim pesmama, s obzirom da govorimo o različitim jezicima i kulturama? 

Dunja: Razlike u kulturi zapravo i nisu toliko izražene kao što se na prvu možda čini. Tradicijske pjesme često se bave onim univerzalno ljudskim koje se u različitim kulturama možda izražava na različite načine, ali često i vrlo slično. U tome i jeste ljepota. Što se tiče razlika u jezicima, u world musicu to nije nimalo neobično. To je jedan od rijetkih žanrova u kojima drugi jezik nije prepreka, nego čak i prednost. Osim toga, kao tradicijski muzičari naviknuti smo na međunarodne suradnje, putovanja, učenje o muzici drugih kultura i jezika. Drago nam je što takav multikulturalan način rada možemo kroz album predstaviti u svojim zemljama. 

Nenad Kovačić

Koju novu dimenziju je elektronika donela ovoj kompilaciji? 

Nenad: Elektronika je produžena ruka mašte. Mislim da je elektronika itekako pridonjela produbljavanju narativa i vizualiziranju priča koje pjesme nose. Nismo radili remixeve, već smo radili nove verzije tradicijskih pjesama, sve ono što mnogo današnjih bendova radi sa tradicijskom glazbom, samo smo koristili softvere, ritam mašine i razne digitalne ili analogne efekte. Naravno, radi se o elektroakustičnom albumu, osim glasova snimljeno je puno udaraljki kao i samplova, zvukova koji su nas zatekli u selu Queimada.

Kakvi su vam dalji planovi? 

Nenad: Velik dio posljednje francuske rezidencije smo posvetili live izvedbi. Nismo još došli do finalnog setupa, ali mislim da smo na jako dobrom putu da cijela priča autentično i jako zazvuči kao live set. Želja je, puno više nego plan, da čim bude moguće negdje nastupimo uživo. Trenutno u suradnji sa našim dragim izdavačem – Rika Muzika – aktivno radimo na promociji albuma koji za sada dobiva dosta dobre reakcije, dolazi do raznih radio emisija diljem svijeta. Plan je svakako kroz iduću godinu završiti materijal za novi album – Vol. 2, koji je snimljen tijekom našeg zadnjeg susreta.

Preporučeni tekstovi

Pratite nas na:

0 Comments

Pošalji komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *