fbpx
ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera |

Čudnije od raja: Autopark u Elektropioniru

Pročitajte utiske naše Kristine Milosavljević o nastupu Autoparka u Elektropioniru!

6. January 2019

Pokušaj da impresiju  ,,Autopark je najnežniji bend, pa pokidali su!’’ razložim na manje celine i pažljivo im se posvetim, počinje sad! Savet: uz čitanje slušati Autopark.

Krajem novembra Elektropionir je objavio listu bendova koji tokom decembra nastupaju (Nežni Dalibor, Virvel, Obojeni Program, Artan Lili), a najveće iznenađenje je definitivno bio Autopark, čiji je datum rezervisan za 04.1.2019. godine. Početak svake godine je propraćen kolektivnom euforijom koja se između ostalog sastoji od sklapanja novogodišnjih rezolucija, sastavljanja planova koji bi trebalo da budu ostvareni tokom godine, a najčešće budu obezvređeni i  zaboravljeni već narednog dana. Samim tim, Ognjenka se sa razlogom tokom koncerta zapitala zbog čega ljudi donose važne odluke baš početkom godine, a ne ostalim danima? Ljudi treba da se osveste i potrude se da budu odgovorni prema sebi i prema drugima svaki dan, a ne samo onda kad je najlakše doneti odluku  od koje ćemo u kratkom vremenskom periodu odustati. Složićemo se, ovaj početak je ipak bio nešto drugačije, pun nade, nežnosti, i stvarnog osećaja da nešto ipak može da se promeni u nama, kao i oko nas.

Domaća scena zaista  ima mnogo toga da ponudi; od garažnog roka, amerikane, panka, post roka, eksperimentalnog roka, surf roka do šugejza i drim popa, tako da je potpuno normalno da mnogi bendovi utiču jedni na druge, podržavaju se, stvaraju zajedno, ali dragulj tok muzičkog okeana je po mom mišljenju Autopark – bend koji nikada nije stao, iako mnogi misle da jeste. Vođeni enormnom ljubavlju prema muzici koju prave i prema publici koja ih podržava, svake godine nas obraduju novogodišnjim singlom, dok smo 2018. bili privilegovani i nagrađeni sa dva singla pod nazivima ,,Poslednja pesma’’ i ,,Traže te’’. Takozvani povratnički koncert su imali prvog aprila 2017. godine, a naredni je najavljen za tako daleku 2020. godinu. Samo par dana pre najave januarskog specijala, pričala sam sa drugom o Autoparku i o slatkoj muci koju su nam priredili time što su najavili koncert koji je miljama daleko. Slušali smo album ,,Osećanja za poneti’’ i svečano obećali da, šta god da se desi, pojavićemo se te 2020. godine da podržimo bend koji nas svakog dana čini boljima. A onda se dešava neočekivano ludilo! Autopark svira početkom januara?! Zaista?!? Od tog trenutka nije prošao dan, a da se ne setim šta me čeka početkom godine; to je nekako kao ona konstantna dečja svetlucava misao prisutna tokom čekanja da se dosada završi i zazvoni vreme za igru – potpuno uživanje u svakoj sekundi.

Na dan koncerta, kao pred Virvel, sneg je neupadljivo padao ulepšavajći nam šetnju do voljenog Elektropionira. Da, bili smo zaleđeni i radosni! Drugari i ja smo se u Elektropioniru nacrtali u 21h da bismo zauzeli prve redove. Očekivani  početak koncerta u 22h, a klub je od 21:30h počeo da se puni. Iskoristili smo priliku da uz pomoć diktafona intervjuišemo prisutne i pitamo ih šta misle o Autoparku. Mogli smo da osetimo nestrpljenje i vedrinu u tuđim okicama i osmesima kad smo išli i pitali ih  šta imaju da kažu o Autoparku; to je onaj momenat kad zastaneš da razmisliš o pitanju ali sve što možeš da kažeš je “pa to je najlepši bend” , i onda te bude sramota jer želiš da kažeš nešto pametno i značajno, pošto to članovi benda zaslužuju.

Ubrzo je Autopark izašao na binu i san je počeo. Kažem san, a ne koncert, iz prostog razloga zato što su mi oči bile zatvorene 80% vremena, a sveobuhvatni prizor suštinske lepote benda, njihove muzike i predivne publike bio je nadrealan.  Počinje gitarski uvod pred ,,Sve dalje’’ i pomišljam ,,to je to, biće tužno kad se ovo završi’’. U trenutku kad u pesmi nastupi tišina, usklici publike je upotpunjuju,  a zatim instrumentalni deo nastavlja započeto. I DE MO DALJE – La Reunion i stihovi ,,sada je mirno, ne brini ništa, svet je pogrešan / pravda je reč  koju tražimo, kada se okupimo’’, zagrljeni lagano idemo do Andaluzije, ovde je previše hladno. Prosto, svaki stih koji Ognjenka otpeva, svaki instrumentalni segment koji momci odsviraju nas emotivno razori. To nije muzika uz koju dođeš da bi se prosto zabavio, ali ne možeš ni samo da se njišeš i budeš nemi posmatrač; toliko si radostan da bi najradije samo trčao po Elektropioniru (okej to nismo mogli jer je bilo krcato), a onda obratiš pažnju na reči i sve te zaboli, slomljen si. Dobar primer za ovo je ,,Poslednja pesma’’ koja svojom melodičnošću lako može da nas zavara, ali to je čist primer životne najhrabrije borbe za vrednosti koje su većinski izgubljene, zaboravljene u ovom okrutnom svetu gde je sramota reći da ti je teško, priznati kako se zaista osećaš, ostati dosledan do kraja. I da, Autopark opet pobeđuje. Kao da nam nije bilo dovoljno (a naravno da nije), odmah zatim sledi ,,Traže te’’, moj lični favorit, i ovom prilikom molim svakoga ko ovo čita, a nije čuo pesmu, da stavi slušalice i čuje odmah. ,,Nemoj nikad da me pitaš kako mi je sada, odgovor je bolje nego ikada, u stanu dubok sneg, ne prestaje, dubok sneg’’ i gitara koja kao talas potapa sve što je lažno, ravnodušno, iskvareno i kukavički, a publika je dokaz da preživelih ima u velikom broju. ,,Kapisle svetle’’ , sredina je koncerta, a mi ničega još uvek nismo svesni. Skačemo i gledamo bend koji je toliko skroman, nenametljiv i pun emocija. Ne, ne treba im dim mašina, ne treba im ,,estetika’’ oblačenja da ih izdvoji i obeleži, nisu im potrebne svirke svakog meseca (hm, ili jesu? Haha) da bi dokazali koliko vrede. Ognjenka se smisleno, pažljivo i duhovito obraćala publici u trenucima kad je smatrala da to treba da uradi, povremeno bi sela, čučnula, zapalila cigaretu jer je to potpuno u redu. Na sceni niko ne mora da glumi, da se pravi da je nešto što nije, ukoliko je muzika iskrena publika nema razloga za sumnju. Bend pesmama ,,Mi pomeramo stvari’’, ,,Orwell George’’, ,,Isplaniraj mi dan’’ i ,,Mi tonemo’’ (gde je, zahvaljujući Nikoli Berčeku, gitara potpuno, potpuno neustrašiva  poezija za sebe)  ovaj san bez upozorenja polako privodi kraju, i ujedno pravi prostora za novogodišnji singl 2017. godine ,,Biti srećan pa šta’’. Vratila bih se samo na ,,Isplaniraj mi dan’’ i potresan događaj tokom migrantske krize na koji je Ognjenka  skrenula pažnju publici,  i zamolila je da  nikad ne zaboravi brutalnost i nehumanost koja se na  fotografiji trogodišnjeg utopljenog dečaka ogleda, i kome je pesma posvećena.

Širom sveta ima mnogo muzike, žanrova, bendova, ljudi, ali ne pokušavaju svi da sačuvaju vrednosti koje se sve više i više gube, celim srcem, kao Autopark. Želim ovom prilikom da se zahvalim celom bendu, koji je svirao u sastavu Lav Bratuša (bubanj), Srđan Popov (bas gitara), Miroslav Cakić (klavijature), Nikola Berček (gitara/vokal), Ognjenka Lakićević, kao i toncu koji je omogućio fenomenalan zvuk.  Hvala vam što svakim singlom, svakim koncertom ma koliko redak bio, činite ovaj svet bolji, i domaću scenu potpunijom, vrednijom. Hvala što nas podstičete da brinemo o sebi, o drugima, da ostanemo hrabri i nikad ne pokleknemo pred hladnoćom većine.

Džarmuš je lepo rekao, postoji nešto čudnije od raja, samo što u ovom slučaju to nije nesnađenost, beznađe, već borbenost i nada – Autopark.  

Autorka teksta: Kristina Milosavljević

Preporučeni tekstovi

Pratite nas na:

0 Comments

Pošalji komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *