Emina Kujundžić: Film je najbolji medij za pričanje priče

Sa rediteljkom Eminom Kujundžić o njenom prvom filmu, savršenoj ljubavi, road filmu i budućim planovima
Piše: Marina Zec

26. August 2021

Šta se desi kada dvoje zaljubljenih ljudi, iz potpuno različitih sredina, opljačkaju banku i sa velikom svotom novca krenu u život i zajedničku avanturu? Da li ljubav i zajedništvo opstaju ili ne? Upravo ovo je polazna tačka filma A Perfect Love Story where nothing goes wrong or does it? Emine Kujundžić koji je premijerno prikazan na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu. Ipak, kao i svaka ljubavna priča i ova nije tako jednostavna, a Emininom filmu se prepliću različiti narativi i realnosti. Sanjiv, peskovit i tirkizan, film je priča o ljubavi, mladosti, razlikama i iskrenosti o ljudskim odnosima. Sa Eminom, kojoj je ovo prvi film u kome se oprobala u ulozi rediteljke, a koja ima bogato iskustvo rada na filmu u ulozi kostimografkinje i scenografkinje, razgovarali smo kako bismo otkrili postoji li savršena ljubavna priča.

Film Perfect Love Story je prvi film u kome si se oprobala u ulozi rediteljke. Kako je nastala ideja za film?

Jednom davno prošle dekade. Pročitala sam članak o pljački u sjevernoj Bosni na BBC portalu. Pljačka je izvedena bez ispaljenog metka i sve je podsjećalo na dobro napisan film. Željela sam da su je počinili moji likovi, ali da se ne fokusiram na pljačku koliko na to šta se desilo nakon nje. Šta se desi kad imaš novac s kojim na kratko možeš imati sve, ali ne i poznavati sebe. Napisala sam sinopsis o dva lika u ljubavnoj vezi koji putuju ka moru sa vrećom punom para, ali različitim porijeklom i ambicijama.

Film prati priču dvoje zaljubljenih ljudi koji su centralne figure filma – kako je izgledao proces traženja glumaca i da li je bio izazov pronaći ih?

To je priča o sreći kasino razmjera. Enisu sam ugledala dok je izvodila psa u šetnju, svidjeo mi se njen način hoda. Kako je prešla ulicu nesvjesna haosa saobraćaja oko nje ali je nisam uspjela uslikati sprijeda te fotku s ledja poslala casting direktorici i prijateljici Timki Grin koja je slučajno pokazala tu fotku svom suprugu koji je prepoznao Nisinog psa Macka. Victora sam našla sasvim slučajno u razgovoru sa prijateljima i kolegama režiserima sa Film Factory-a iz Indije i Njemacke i slučajno kliknuvši na nekog drugog glumca naletim na stranicu njegove casting agencije. Kontaktirala sam ga preko mreža a nakon skype razgovora o gorućim aktuelnim temama. Poslala sam mu scenarij rekao je da bi rado došao u Bosnu i Hercegovinu i postao dio A Perfect Love Cinetopia priče. Ostale uloge sam podijelila prijateljima i tako smo snimili film.

Ona i on – ogledala su različitih motiva koja se pojavljuju u filmu. Koji su to motivi i šta sve predstavljaju?

Pišući likove vodili smo se jednostavnim simbolima – svima su nam poznati yin i yang, Mjesec i Sunce, zemlja i more. On je u sebi trebao imati anime, Ona animusa. Ona bi predstavljala istočno, on zapadno, tako da su se samim tim oni dopunjavali, ali im je stalna razlika u porijeklu i ambicijama visila nad glavom.

U filmu se prepliće više priča i film zapravo ima više nivoa. Ulogu nje i njega, ponekad preuzimaju rediteljka i njen dečko. Zbog čega dolazi do toga i šta si htela time da pokažeš?

Htjela sam razbiti ljubavnu srce priču i pokazati mozak operacije. Uvijek sam voljela gledati i čitati meta priče te se to na neki način samo nametnulo.

Takođe, pojavljuju se i „anđeoski“ likovi – dve žene koje praktično „režiraju film“. Koja je njihova uloga u priči?

Producentice ili kako ti kazes andjeli, dobre vile filma su tu da dodaju još jedan level na film u filmu u filmu – da nam se zavrti u glavi da ispoštujemo Bechdel test i da zaokružim film u kontekstu Hollywood glamour-a!

Važan deo filma predstavljaju i prelepi predeli kroz koje se kreću glavni likovi – kako ste birali lokacije i kako je tekao proces snimanja?

Road movie je moj najdraži žanr i scenarij smo pisali po lokacijama. Pandemija nas je sviju naučila da otkrivamo svoje zemlje porijekla i to se desilo sa Bosnom, a posebno sa Hercegovinom koju moji prijatelji iz Zostera nazivaju California. Svi su volontirali na filmu, ali smo se dogovorili da ćemo raditi u Cinetopia uslovima. Što je podrazumjevalo malu filmsku komunu na odmoru u Hercegovini. Iznajmili smo vilu pored Mostara koja nam je bila ured, set i dom tih desetak dana. Dokazali smo sebi da je Cinetopia čiji smo manifesto pisali svo to vrijeme moguća.

Takođe, film određuje i muzika koja se pojavljuje u njemu. Kako si birala soundtrack?

Neke scene smo pisali po pjesmama koje sam htjela koristiti kao što je Padrone di Mare u izvedbi Nene Ivošević, a neke sam scene montirala po muzici. Prijatelji muzičari su podržali A Perfect Love Story dajući mi nesebično pjesme za film i za to nemam dovoljno zahvale.

U pitanju je, kako si rekla jednom prilikom antiratni film koji govori o postratnoj generaciji, ljubavi, prijateljstvu i putevima koje moraš proći da bi pronašao sebe. Zbog čega je to antirantni film koji govori o postratnoj generaciji?

Riječ antiratni je izvučena iz konteksta u jednom intervjuu. Mi smo se željeli odmaknuti od te tematike te smo napravili NEratni film. S ponekim detaljem tipa natpisa na njenoj majici ili pjesmom Una Noce Barimatanga dali smo komentar ali se film ne bavi ratom niti ističe pojam postratne generacije.

Film je finansiran prilično zanimljivo – preko indiegogo platforme. Kako ste došli na tu ideju i kako je tekao taj proces? Da li ste uspeli da skupite dovoljno novca?

Kao i sve vezano za proces pravljenja ovog filma tajming nam je uvijek išao na ruku. Film se mislim nije mogao drugačije finansirati te kad se to ljeto pojavila indiegogo platforma i na našim prostorima nama je to bila idealna prilika da je isprobamo. Skupili smo 106% sredstava što je bilo idealno da višak vratimo Indiegogo-u a ostalo uložimo u snimanje. Proces je bio zanimljiv, kao iz filmova kad rade političku kampanju. Telefoni su žarili i palili. Prije samog početka čitali smo i gledali iskustva ljudi koji su savjete i trikove podijelili online a ja sam se konsultovala sa prijateljem Merselom Bujakom koji mi je pomogao i najbitnije ohrabrio da krenem u sve to jer mi nije bilo lako tražiti novac od ljudi za stvar kao što je film. To nije materijalni proizvod niti je humanitarna akcija. Mi smo od početka bili realni i nismo tražili previše. Mislim da je to bilo presudno zašto smo uspjeli.

S ozbirom da već i samo ime filma postavlja pitanje da li je u pitanju savršena ljubavna priča u kojoj ništa ne polazi po zlu, i naše pitanje za tebe je da li je ovo savršena ljubavna priča sa hepi endom ili ne?

Savršena Ljubav ili bilo šta sa prefiksom savršeno je oksimoron. Ja sam željela da ispričam priču o trenucima u vremenu x relacije izmedju dvije x osobe. Svi oni mali prolazni momenti koji su bili savršeni, ali kao takvi nisu mogli potrajati te ostaju za idealizaciju ili inspiraciju na nekom x oblaku memorije.

S ozbirom da je ovo prvi put da režiraš film – kakav je ovaj medij za pričanje priče? Koji su najveći izazovi, a koje najveće lepote filma?

Meni najbolji. Ne mogu ga usporediti ni sa jednom senzacijom jer je kombinacija svih umjetnosti, a opet je težak fizički i mentalni rad. Kolektivan i individualan, nadahnjuje, propituje i ujedinjuje. Osim naravno kad je propaganda i osuđuje, ali i tad nas educira, a trebalo bi i poziva na dijalog.

Ovo nije prvi put da radiš na filmu, ali si do sada uglavnom bila u ulozi kostimografkinja i scenografkinje. Koji ti je najzanimljiviji projekat na kome si do sada radila i zašto?

Svaki film doživljavam kao životnu školu, dodatni masterclass. I kroz svaki projekat trudim se pomjeriti vlastite granice. Mislim da je jako bitno, i to stalno sebe podsjećam biti svjestan privilegije koju imam da radim što volim, da imam mogućnost da biram saradnike s kojima želim da sarađujem jer toliko ljudi na planeti nažalost nema tu priliku i to treba mijenjati.. Educirati sebe i druge i pomagati im da ostvare svoj maksimum za mene nema ništa jače od toga..

Film je prikazan na Sarajevo Film Festivalu – kakav će mu biti dalji put?

Za sad Zagreb Film Festival, a pratite nas za slijedeće objave!

Takođe, na čemu ćeš dalje raditi?

Pripremam snimanje za kratki film AUPM sa Nadine Mičić u glavnoj ulozi, a tu je još i projekat u razvoju sa Jelenom Stupljanin radnog naziva White Shadows koji bi se snimao u Beogradu i još par stvari se otvorilo o kojima trenutno ne mogu razgovarati, ali hoću uskoro!

Tagovi:

Preporučeni tekstovi

Pratite nas na:

0 Comments

Pošalji komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Prijavi se na Oblakoderov Newsletter i na kraju svakog meseca na mejl ti šaljemo pregled najupečatljivijih tekstova iz prethodnog meseca, informacije o aktuelnim događajima i razgovore sa aktivnim glasovima, mladima koji menjaju društvo!

Uspešno ste se prijavili!