Pandemija virusa Covid – 19 je došla nakon pandemije predstave Kretanje rediteljke Jovane Tomić čiji je projekat oduševio posetioce Bitef teatra pre nekoliko nedelja. Sada se više ne krećemo, već mirno sedimo u svojim karantinima i razmenjujemo mogućnosti edukacije i razonode.
Ovom prilikom Jovana sa nama deli šta sve to nju okupira tokom perioda izolacije.
Šta slušaš?
Nadine Shah – skoro sam je otkrila, malo dark a dosta duhovita, takodje skorašnja investicija: ploča St. Vincent, jako sam srećna što je ugrabljena tik pred vanredno stanje i na sluškama Kene Beri, uvek popravi raspoloženje.
Šta čitaš?
Džonatan Frenzen, „Korekcije” – kapitalac, dugo je čekao na polici a imam još naslaganih pa ću jednu po jednu: „Sedma funkcija jezika” Loran Bine, Eduar Luj, „Gotovo je s Edijem Belgelom” i „Istorija nasilja”, „Bekomberja” Sara Stridsberg… Dug je spisak.
Šta gledaš od serija?
Senke (Umbre) na HBO Europe, rumunska crna komedija, strava je. Završila sam The Loudest Voice, Mindhunter, Fleabag… Posebna poslastica mi je Grupa, to sam usput hvatala i sad ću da sednem i da se posvetim, temeljno.
Šta gledaš od filmova?
Napravila sam spisak „opšta kultura” filmova koje nisam odgledala, i sad idem jedan po jedan pa dokle doguram. Mislim da je sad ili nikad trenutak da se svi suočimo sa tom vrstom spiskova.
Šta piješ u karantinu?
Kafice po ceo dan, dolce gusto cortado – častila sam se fensi patronama u čast izolacije. Imam i zalihe vina od zimskih proslava, taman.
Šta od hrane praviš u karantinu?
Svojski se borim protiv svog antitalenta, danas sam savladala spanać a da ne bude bljutav. Odličan sam asistent u pripremi – nasi goreng – zvuči egzotično a baš je jednostavno i ukusno.
Kojim se hobijem baviš?
Pretvorila sam stan u plastenik, skoro sam dobila na poklon semenje različitih biljaka, pa sam išla u Leštane u profi plastenike da naučim tehnike održavanja i sad sam totalno u gajenju, presadjivanju, drenaži…
Kako se informišeš?
Imam N1 na telefonu, ali dovoljno je da udjes na Fejbuk i Instagram.
Šta treba izbegavati?
Svuda sve piše, stvarno je najbitnije i najteže ostati kod kuće.
Čega se plašiš?
Bila sam baš uznemirena kada sam shvatila da je vreme za izolaciju, moji planovi za mart i april su bili radikalno drugačiji, onda me je pukla anksioznost, bila mi je frka od viška slobodnog vremena, depre, i neposedovanja informacije kad će kraj. Malo po malo sam se iskulirala, formiram novu rutinu, restrukturiranje navika počinje da bude zabavno.
Fotografije: Nenad Šugić
0 Comments