fbpx
ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera |

Koje su najčešće predrasude sa kojima se mladi danas suočavaju?

Lenji, neozbiljni i nesposobni ili obrazovani, vredni i željni promena - kakvi su mladi danas?

12. August 2021

„Mladi ljudi su izvorište ideja za inovacije. Oni su današnji mislioci, razrešivači problema i katalizatori mira. Oni su najjači zagovornici pravde i dostojanstva na svetu. Ipak, potrebni su im dobri poslovi, kvalitetno obrazovanje i pristup kulturi za sve. Potrebno ih je saslušati i uključiti u društvo“, konstatovala je, obeležavajući Međunarodni dan mladih 2013. godine Irina Bokova, generalna direktorka Uneska.

Međutim, to nije bio prvi put da se Međunarodni dan mladih obeležava. Sve od 2000. godine, 12. avgust ima za cilj skretanje pažnje na probleme, kulturna i pravna pitanja omladine, učenika i studenata širom sveta. Međunarodni dan mladih obično bude i povod za realizovanje radionica, programa, koncerata i drugih kulturnih manifestacija, a Oblakoder je, uoči ovog događaja, pitao svoje pratioce na Instagramu sa kojim se predrasudama mladi najčešće susreću.

Očekivano, njihovi odgovori u velikoj meri se razlikuju od citirane izjave Irine Bokove, pa tako ljudi u čijem su okruženju mladi, te iste mlade umesto kao pametne, empatične ili društveno aktivne, opisuju kao lenje, razmažene, nezainteresovane i neznalice koje čitav dan provode sa telefonima u rukama.

I mada definicija omladine varira u odnosu na kontekst u kojem se reč nalazi, za Međunarodni dan mladih koristi se univerzalna definicija Organizacije Ujedinjenih nacija koja za omladince smatra osobe starosti od 15 godina do 24 godine. U ovom tekstu nalaze se odgovori osoba čije je starosno doba od 18 do 30 godina, a koji su najviše puta ponovljeni.

Dominantan utisak, sumiran u rečenicu, a zasnovan na generalizaciji, je da mladi traće svoje vreme „prikovani“ za tehnologiju novog doba koja ih dodatno zaglupljuje, što je tvrdnja koju osporavaju i analiziraju brojna istraživanja i statistike. Pa, ipak, da li su ovakva mišljenja o mladima samo predrasude ili tu ima i pomalo istine?

Mladi svoje vreme troše uludo i veliki deo dana provode za kompjuterima

Možda je istina da mladi većinu vremena u toku dana provode za laptopovima ili koristeći neko drugo „čudo“ tehnologije, ali pogrešno je misliti da je to jedini način na koji mladi provode svoje slobodno vreme jer to, uglavnom, i nije slučaj. Sa razvojem tehnologije, razvila su se i nova zanimanja, kao i poslovi za koje vam je upravo potreban mobilni telefon, tablet, laptop, nekad čak i više ekrana kako bi posao mogao da se obavlja simultano. Sve ovo teško je objasniti starijima kojima influenser, programer, web dizajner, virtuelni asistent… spadaju u kategoriju poslova koji nisu pravi. Do blage promene u načinu razmišljanja došlo je kada je uvedena on line nastava, pa se pokazalo da tehnoloija može biti vrlo korisna.

Svakako, mladi dosta vremena provode na društvenim mrežama, a upravo je uticaj društvenih mreža doveo je do toga da reč selfie uđe u Oksfordski rečnik. Mladima društvene mreže ne služe samo za razonodu, već i za informisanje i komunikaciju. Iako je reč o digitalnim trendovima koji se mogu porediti sa pojavom radio aparata ili TV uređaja, razmere novih tehnologija su dosta veće. Međutim, nema opasnosti, niti reči o zavisnosti od istih, ukoliko se one koriste pametno.

Mladi misle da sve znaju i žele sve i odmah, a pojma nemaju

Iako se može reći da „strpljen, spašen“ nije savet koji će mladi poslušati, postavlja se pitanje zbog čega je to tako? Ako se osvrnemo na prethodni pasus i eru novih tehnologija koje se neprestano razvijaju, nestrpljenje novih generacija kojima je sve dostupno „na klik“ nameće se kao apsolutno logično. Paralelno sa tempom života koji je višetruko ubrzan (i svakodnevno se sve više ubrzava), mladima ne ostaje mnogo vremena za čekanje, pogotovo što i dalje postoje standardi i norme koje društvo nameće, a koje mladima stvaraju dodatan pritisak.

U žurbi da sve stignu i postignu što pre, kako bi dobili neku vrstu validacije porodice, bližeg ili šireg okruženja, mladi ponekad deluju nesnađeno. To, naravno, ne znači da pojma nemaju, ili pak, suprotno – zbog uspeha na profesionalnom i akademskom nivou ne znači da misle da sve znaju. Svaka mladost sa sobom nosi dozu buntovnosti i želju za promenama, ma kakve one bile. Šta je najgore što može da se desi?

Mladi su neozbiljni i nesposobni

Rečenica da su mladi neozbiljni svakako nije retkost, ali možda smo najviše puta imali priliku da je čujemo za vreme pandemije i prošlogodišnjih karantina. Tada su mladi optuživani da su svojom neodgovornošću doveli do povećanog broja zaraženih, te su, kao takvi, bili etiketirani kao glavni faktor širenja virusa. Istina je, kao i vek, negde na sredini, pa čak i ako izađemo iz pandemijskih okvira, ne možemo napraviti ovakvu vrstu generalizacije jer, kako ima mladih koji su neozbiljni, tako ima i starih za koje ne možemo reći da su ozbiljni.

Nepromišljenost i ishitrenost možda jesu stvari koje nestaju s godinama, ali ako govorimo o drugoj predrasudi – da su mladi nesposobni – svakako treba istaći da to što je neko neiskusan, ne znači da je automatski i nesposoban. Da, jeste zabavno gledati na TikToku srednjoškolce koji ne umeju da koriste telefon s brojčanikom koji se okreće i nije im baš najjasniji koncept dial up-a, ali, hej, i mladima su smešni načini na koje stariji ljudi koriste društvene mreže. Reč je o stvarima koje mogu da se nauče, te zbog istih ne treba nikoga klasifikovai kao nesposobnog.

Mladi su lenji i neće da rade

Jedan od najvećih problema mladih jeste nezaposlenost. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, mladima je najlakše da se zaposle sa
srednjim stručnim obrazovanjem, a veoma teško da nađu posao sa srednjim opštim i fakultetskim obrazovanjem. Međutim, nije bitno samo naći posao, ma kakav on bio, a faktor koji se čini ključnim za pronalaženje dobrog posla jeste što raniji početak razmišljanja o tome, bez čekanja da se
završi fakultet ili srednja škola. Ukoliko se tek nakon diplomiranja krene sa traženjem posla, volontiranjem, praksama i sličnim aktivnostima, proces pronalaženja posla će teći mnogo teže.

Nasuprot ranom razmišljanju o poslu i karijeri, neretko stoje poslovi koji nisu adekvatno plaćeni, kompanije koje radne zadatke ne raspoređuju pravilno i ugovori koji se sklapaju na mesečnom nivou, iako nisu honorarni. Postavlja se pitanje da li mladi zaista ne žele da rade ili samo žele svoja radna prava? Novije generacije sve više pokazuju tendenciju da se ne zadržavaju na poslovima kojima nisu zadovoljni. To, međutim, ne znači da ne žele da rade, već su u traganju za boljim uslovima.

Mladi su razmaženi jer traže pomoć psihoterapeuta

Mentalno zdravlje predstavlja možda najveću tačku sukobljavanja različitih generacija. Uz sve savete da je radna terapija najbolja i da su mladi razmaženi jer traže stručnu pomoć kada se osećaju loše, često se javlja i sumnja da je reč o pravim problemima. Ovakva situacija ne treba da čudi jer se tema psihološke pomoći i dalje nije potpuno prihvatila kao „normalna” i neophodna i o njoj se ranije nije govorilo, stoga mnogi stariji smatraju da toga „u njihovo vreme nije bio”.

Rezultati ankete o stilovima života i navikama mladih u Srbiji, koju je sprovela platforma „Zdravo dvadesete“ kompanije Galenika, pokazali su da bi 58% ispitanika u dvadesetim godinama, volelo da bude više informisano na temu mentalnog zdravlja i kako ga sačuvati. Ovo ne treba da iznenadi, s obzirom na činjencu da, kao i svaka tema o kojoj odjednom krene da se govori, na internetu postoje mnogi oprečni podaci i neistine, kao i lažne vesti. Stoga treba napomenuti da je stručnu pomoć najbolje potražiti kod psihologa, kao i da mentalno zdravlje nije nešto što treba shvatati olako ili zloupotrebljavati tu temu na bilo koji način.

Mladi su nezainteresovani za svet oko sebe

Brojne inicijative, organizacije mladih i za mlade, ekološki pokreti, aktivisti i aktivistkinje u svojim lokalnim zajednicama osporavaju tvrdnju da su mladi nezainteresovani za svet oko sebe. Da, mladi će ceo dan provesti u krevetu, prikovani za najnoviju sezonu omiljene serije, ali će isto tako provesti vikend u prirodi. Potrošiće svoje vreme skrolujući kroz društvene mreže, ali će pokrenuti humanitarnu akciju ili važno društveno pitanje. To što su njihovi mehanizmi funkcionisanja drugačiji od onog koji su imale prethodne generacije, ne znači da su pogrešni.

Da, postoje i oni mladi koji su „uspavani“ i „uljuljkani“ u sopstveno neznanje, međutim, nijedna mlada osoba nije toliko apatična do te mere da je apsolutno ništa ne pogađa. Mladi su svesni društvene nejednakosti i primećuju nepravde koje se odvijaju gotovo svakodnevno, bilo na mikroplanu , bilo na globalnom nivou. Pitanje je samo kako će ko reagovati na stvari koje se oko njega dešavaju.

Mladi „ne silaze“ sa telefona kada su u društvu

Ovu predrasudu možemo tumačiti i kao izuzetak koji potvrđuje pravilo. Da, mladi u komunikaciji uživo uključuju i tehnologiju onda kada žele da pokažu fotografiju ili video – snimak, podele smešnu objavu ili slično, međutim, ukoliko grupa ljudi koji sedi za istim stolom nema međusobnu interakciju, već svako provodi vreme na svom telefonu, onda je reč o zavisnosti od telefona, a koja se smatra podjednako opasnom poput ostalih bolesti zavisnosti, te tako u Americi postoje ustanove u koje roditelji šalju svoju decu, a koje su specijalizovane za odvikavanje od prekomerne upotrebe telefona.

Međutim, postoje jasni parametri koji ukazuju na to da je „đavo odneo šalu“ i da je reč o zavisnosti: osećanje uznemirenosti ukoliko vam je telefon van domašaja, do te mere da ne možete da obavljate svakodnevne aktivnosti, nedostatak sna usled povećanog stresa zbog nekorišćenja telefona i slično. Sve dok nije tako, kafići bez Wi-Fi-ja mogu da odahnu, mladi će komunicirati među sobom.

Mlađe generacije su gluplje od starijih

Deca rođena u doba interneta su prva generacija sa nižim koeficijentom inteligencije od njihovih roditelja”, javlja BBC na srpskom. U tekstu „Nauka, internet i deca“, navodi se sledeće: „Koeficijent inteligencije se meri standardnim testom. Međutim, to nije „zamrznuti” test – on se često revidira. Moji roditelji nisu radili isti test kao i ja, na primer, ali grupa ljudi može da dobije da radi stariju verziju testa. Radeći to, istraživači su primetili u mnogim delovima sveta da koeficijent inteligencije raste od generacije do generacije. To je nazvano „Flinovim efektom”, po američkom psihologu koji je prvi opisao ovaj fenomen. Ali, taj fenomen je nedavno u nekoliko zemalja počeo da se preokreće.“

„Istina je da na koeficijent inteligencije umnogome utiču faktori kao što su zdravstveni sistem, školski sistem i ishrana. Ali, ako uzmemo zemlje u kojima su društveno-ekonomski faktori prilično stabilni decenijama, videćemo da je „Flinov efekat” počeo da jenjava. U tim zemljama, „digitalni domoroci” su prva deca koja imaju niži koeficijent inteligencije od njihovih roditelja. Ovaj trend je zabeležen u Norveškoj, Danskoj, Finskoj, Holandiji, Francuskoj“, stoji još u navedenom tekstu. Ipak, još uvek nije moguće utvrditi kako će to uticati na njih u odraslom dobu, jer je još uvek reč o deci. Ranije generacije, uključujući i današnje mlade, beležile su rast koeficijenta inteligencije u odnosu na svoje roditelje.

Mlađe generacije su bez stavova i vrednosti

Uprkos uvreženom mišljenju da mladi ne poznaju pojmove poput stavova i vrednosti, (a koje je proisteklo iz predrasude da su mladi nezainteresovani i neozbiljni), upravo mladima možemo da zahvalimo što se danas bavimo pitanjima rodne ravnopravnosti, ekologije, ljudskim pravima, inkluzijom, solidarnošču… Ove i slične teme razvile su se upravo zbog vrednosti koje mladi smatraju bitnima i njihovim ličnim stavovima i uverenjima, a koje je većina mladih razvila obrazujući se.

Tako, prema KOMS-ovom izveštaju, što je veći stepen obrazovanja mlade osobe, ona ima manju sklonost ka autoritarizmu (ovo se pogotovo odnosi na studentkinje i studente društvenih fakulteta). Prema podacima koji se takođe nalaze u navedenom istraživanju, kod žena je tolerancija prema LGBTQ osobama značajno veća nego kod muškaraca. Međutim, kada je reč o starosti ispitanika, rezultati analize pokazali su da mlađi ispitanici iskazuju tolerantnije stavove prema ovoj društvenoj grupi. Ovo nam pokazuje da su mladi otvoreniji i spremniji na prihvatanje različitosti, nego što su to starije generacije.

Mlade ne interesuje politika

Iako je, prema KOMS-ovom Alternativnom izveštaju o položaju i potrebama mladih u Republici Srbiji za 2020. godinu, stepen političke participacije mladih nizak, postoji nekoliko razloga za to, od kojih je veoma važno pomenuti izraženo nisko poverenje mladih kako u političke aktere, tako i u institucije. Ovaj podatak ukazuje na neophodnost da institucije budu otvorene ka mladima i da im se obraćaju. Razlog tome može biti i podatak da skoro 4/5 mladih ne smatra da u Srbiji postoje slobodni i fer izbori. U pomenutom istraživanju navodi se i da mladima, sticanjem biračkog prava, kao i ulaskom u svet visokog obrazovanja, tržišta rada, osamostaljenja i samostalnog zarađivanja, poverenje u institucije dodatno opada.

„Podaci koji pokazuju da ne postoji političar/partija kome veruju, da smatraju da im politički sistem ne omogućava uticaj na donošenje odluka, upućuju da je neophodno raditi na razvijanju građanske svesti kod mladih i kroz edukacije i podsticanje mlade motivisati da aktivnije uzimaju učešće u političkom životu. Najveći broj mladih poslanika (28 od 250) u poslednjih dvadesetak godina bi, ukoliko oni budu glas mladih, moglo da stvari pomeri ka pozitivnijem smeru“, zaključak je ovog istraživanja koje, u odnosu na 2019. godinu ipak pokazuje pomake u pozitivnom smeru. Umesto stalnih kritika, mlade treba edukovati, razumeti i slušati – jer oni ipak imaju šta da kažu.

Preporučeni tekstovi

Pratite nas na:

0 Comments

Pošalji komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *