Zamislite da vam se na svega petnaest minuta hoda od kuće nalaze posao, škola, supermarket, doktor, omiljeni restoran, frizer i sva ona mesta zbog kojih u prevozu utrošite pola svog dana kako biste došli do njih, posebno ako živite u milionskom gradu. Ukoliko ste takve sreće da vam je sve bilzu, onda znate koliko vam to olakšava svakodnevno funkcionisanje, a verovatno utiče i na kvalitet života. Upravo se zbog svih navedenih pogodnosti razvio koncept „15-minutnih gradova”.
Naime, koncept je veoma jednostavan, u velikim gradovima postojalo bi više manjih oblasti u kojima bi se stvorila mogućnost da na svega petnaest minuta hoda ili vožnje bicikle dođete do najvažnijih stvari koje su vam svakodnevno neophodne. Svako takvo naselje treba da ispuni šest društvenih funkcija: život, rad, snabdevanje, brigu, učenje i uživanje.
Za odlazak u teretanu ili bioskop ne bi bilo potrebno da prethodno sebe pola sata ubeđujete da je to ipak nešto što radite zbog sebe (uprkos tome što će vam oduzeti par sati, jer su gužve u velikim gradovima postale nemoguće), već biste za maksimum petnaest minuta već bili tamo. Ovaj koncept posebno je značajan za ljude koji u velikim gradovima žive na periferiji jer bi se i za njih stvorile podjednake mogućnosti kakve imaju ljudi koji žive u centru.
Naša populacija raste neprestano, a nedavno smo dostigli 8 milijardi stanovnika. Migracije se pretežno vrše iz manjih mesta u gradove zbog boljeg životnog standarda i većih mogućnosti, te tako jedan od vodećih problema današnjice jeste zagađenje životne sredine koje podjednako utiče na sve nas. Koncept 15-minutnih gradova nudi jednu vrstu rešenja koja podrazumeva kretanje bez upotrebe automobila, ali i mogućnost vođenja kvalitetnog života, kao i smanjenje negativnog uticaja na životnu sredinu.
Koncept „15 minutes city” razvio je urbanista i profesor Pariskog Univerziteta Panteon-Sorbona, Karlos Moreno, kako bi se smanjile svakodnevne gužve u saobraćaju, a prevashodno i zagađenje koje nastaje usled sagorevanja fosilnih goriva iz automobila. Pored toga što bi život u ovakvim gradovima bio funkcionalniji, uticao bi i na životnu sredinu, o čemu više nego ikada ranije moramo da vodimo računa. Karlos razmišlja o gradovima na drugačiji način i smatra da moraju biti dizajnirani tako da svako ima pristup neophodnim stvarima. Ritam grada, takođe, treba da prati ljude, a ne automobile, a sve treba da ima svoju svrhu (bezbroj je zgrada koje su prazne i mogle bi se koristiti u različite svrhe). On, takođe, u svom konceptu želi da ulice koje su pretrpane automobilima postanu pešačke zone ili mesta na kojima će se proširiti terase kafića i restorana. Praktično, želi da grad prilagodi ljudima i na taj način pospeši koheziju u društvu.
Moreno ovaj koncept gradova naziva policentrični grad – grad u kome svaka osoba može da ide gde god želi, ali ne mora da putuje sat vremena da bi zadovoljila potrebu, kao što to trenutno čini.
„Grad od 15 minuta će smanjiti nejednakost jer želimo da teritorija postane policentrična. Želimo da poboljšamo kvalitet života u depriviranim naseljima postavljanjem co-working prostora, stvaranjem zelenih zona sa parkovima, otvaranjem preduzeća, kulturnim i sportskim aktivnostima i stvorimo prostor za kvalitetne biciklističke staze. Oni koji žive u centru imaju ovaj izbor, ali oni koji žive u predgrađu nemaju”, navodi Moreno u tekstu na sajtu Euronews-a.
Delovi Pariza, Londona, kao i Klivlenda već rade na usvajanju ovog koncepta. Kopenhagen je još 2016. godine usvojio model „5 minuta do svega“, (svakoj osobi potrebno je najviše 5 minuta hoda do svih sadržaja i javnog prevoza). Za Melburn, cilj je bio 10 minuta, odnosno 20-minutni povratak do svih sadržaja. Ostali gradovi, uključujući Glazgov, Portland i Hamilton (Novi Zeland) ciljaju na 20 minuta, kako navodi Forbes.
Gradonačelnica Pariza Ane Hidalgo radi na tome da do 2024. godine svaka ulica u Parizu ima biciklističku stazu i predlaže da se ukloni oko 60.000 parking mesta koje se nalaze uz ulicu. Pariz je već zabranio vožnju automobila jednom u mesecu, uz reku Senu.
Međutim, postoje i teorije koje zagovaraju da ovo ipak nije najidealniji vid urbanističkog uređenja, već pokušaj lockdown-a i otuđivanja.
Brojne dezinformacije šire se putem društvenih mreža, pretežno na TikToku, ali i na konvencionalan način, kritike ne izostaju ni putem televizije i brojnih portala. Različite su interpretacije, a najčešće se vode tezom da će nas ovaj vid života ograničiti jer ćemo za svako napuštanje zone u kojoj živimo morati da tražimo dozvolu – što direktno utiče na naše neotuđivo pravo na slobodu izbora. Takođe, ovaj koncept nazivaju i Climate lockdown.
Između ostalog, spekuliše se da u 15-minutnim gradovima ljudi ne bi smeli da poseduju automobile, što bi ograničilo njihovo kretanje u druge gradove ili države. Druga verzija se odnosi na to da bismo automobile morali da prijavimo i da bismo imali mogućnost da samo 100 puta u godini napustimo svoj distrikt, za sve više od toga morali bismo da platimo novčanu kaznu. Međutim, za sada ne postoje jasni podaci da bi život u 15-minutnim gradovima bio tako rigorozan, te je sve na nivou nagađanja.
Vesti ovog tipa stigle su i do domaćih portala, te je portal Istinomer objasnio da ovi navodi ipak nisu istiniti. U okrugu Oksfordšir u Velikoj Britaniji posredstvom medija, podigla se lažna uzbuna da na ovaj način žele da ograniče kretanje ljudima. Sporna izjava u tekstu sa portala Vision News koju je Istinomer izdvojio glasi:
„Veće okruga Oksfordšir juče je odobrilo planove za zaključavanje stanovnika u jednu od šest zona kako bi se „spasila planeta” od globalnog zagrevanja. Najnovija faza u agendi 15-minutnog grada je postavljanje elektronskih kapija na ključnim putevima u gradu i van njega, ograničavajući stanovnike na njihov lokalni kraj. Svakome ko želi da napusti svoju zonu biće potrebna dozvola saveta, koji odlučuje ko je dostojan slobode, a ko nije. Veća mogu da diktiraju koliko puta godišnje možete da vidite prijatelje i porodicu. Bićete sprečeni da se družite sa bilo kim izvan vašeg okruga, a ako želite vezu na daljinu u budućnosti, zaboravite, ograničeni ste na zabavljanje samo sa onima koji su na 15 minuta hoda od vaše kuće.”
Istinomer je su svom tekstu pojasnio da članak pogrešno tumači podatke iz novog plana za regulaciju saobraćaja koji je u novembru 2022. godine odobrio Oksfordski savet okruga u Oksfordširu, te je sporni pasus neistinito interpretiran.
Ilustracija primer za Pariz
Uprkos tome, većina svetskih megalopolisa već usvaja neke delove ovog koncepta, ali očigledno nisu svi pristali na ideju hiper-lokalnih pristupačnih naselja. Kritičari sugerišu da bi to moglo dovesti do vrste plemena i pogoršati postojeće urbane nejednakosti između okruga.
Kao odgovor na ovo, Moreno u tekstu na sajtu Euronews-a, ističe da je u gradovima poput Pariza nejednakost između onih koji žive na periferiji i bogatijih zajednica koje naseljavaju urbani centar već činjenica. Kao jedno od objašnjenja ističe i to što su kancelarije, društvene aktivnosti i kulturni prostori visoko centralizovani oko urbanog jezgra i na taj način favorizuju bogatije zajednice koje mogu da priušte visoke kirije u centru grada. Ovaj koncept bi to omogućio i ljidima koji žive dalje od centra i svakodnevno putuju do posla preko sat vremena.
U Beogradu još uvek zvanično ne postoji tendencija da se primeni ovaj koncept. Posebno je upitno kako bi Beograđani reagovali na ovaj vid života bez upotrebe automobila. Međutim, ono što ne bi bilo loše usvojiti jeste razvoj biciklističkih staza na teritoriji glavnog grada. Beograd kao jedan od najzagađenijih gradova na svetu trebalo bi da povede malo više računa o saobraćaju i urbanizaciji, posebno u užem centru grada, a o ovoj temi pisali smo u tekstu u kom pokušavamo da odgovorimo na pitanje: Koliko urbanizam i saobraćaj utiču na zagađenost vazduha u Beogradu?
Urbanista i arhitekta RERI-ja Dragomir Ristanović je za potrebe pomenutog teksta, između ostalog, naveo da se u Beogradu dešava upravo suprotna situacija, te se nauštrb zelenih površina i javnih prostora grade zgrade, poslovni i ugostiteljski objekti i kompleksi. Tako raste broj stanovništva, a samim time i automobila – što dovodi do preopterećenja grada i saobraćajnica, a sve to vodi do života u gradu u kome su gužve ogromne, a kvalitet vazduha sve lošiji.
Iako trenutno deluje kao nemoguć i neostvariv, moramo priznati da koncept 15-minutnog grada privlači dosta pažnje. Da li biste vi živeli u jednom ovakvom gradu?
Naslovna ilustracija: Tom Froese
0 Comments