Nesentimentalni spomenar kućnih ljubimca
Nemački ovčar Sokrat
mudar kao rečenica
bez manjka.
Mama kaže da je sve
to nepotrebno jer
nema nikakvu praktičnu
korist u ovom vrtložnom svetu.
Mi ćutimo.
Kanarinci bez imena,
neobeleženih grobova
postojanih krikova u
umornim kutkovima
dana. Mlađi brat im govori
da da jeste ali ga niko
ne razume, smisao je
odlutao na njegovom rođenju.
Ribice uglađenih peraja
sposobne na sve dozivaju
me da poslušam simfoniju
odsutnosti plemenitih
namera kao prikaz
dekadentnosti sveta
bez pretencioznih viškova.
Lebdim u svojoj sujeti.
Nikog nema.
Zec ugojen poput
nekog levantskog vladara
recituje pesmu o nemanju
ličnog odnosa prema
strahu trčanja između
dve tačke u
prostoru punom nabora
bez jasnosti.
Mrtvi otac vrišti.
Ostali prebiru po svojim porazima.
Gledam televiziju i jedem bol.
Boris Mandić rođen je 26.01.1985 u Zadru. Završio je Fakultet političkih nauka u Beogradu. Piše poeziju i druge književne i literarne forme. Objavljlivan u različitim časopisima. Pisao i slikarske recenzije. Živi i radi u Beogradu.
Ilustracija: Marija Ognjanov
Podstičemo vas da nam, ukoliko i sami pišete poeziju ili prozu, pošaljete svoje radove na našu mejl adresu: oblakodermagazin@gmail.com
0 Comments