Što me nećeš?
Što me nećeš milo moje?
Sve je skupa mnogo bolje.
Sve je skupa kao šećer,
ti i ja u lopti sreće.
Milo moje
što me nećeš?
Što mi pogled tvoj sad skreće?
Ti kad kažeš – ja tad krećem
Oko struka vežem mesec.
*
Moje i tvoje neka se spoje!
Ne brani se, ne otuđuj se kad nas je dvoje.
Tako je prirodno i šta se tu može?
Zašto me nećeš
u lopti sreće
znaš ti dobro,
znaš da se kreće,
i znam da ti prija.
I ko ti je rekao da tmina je siva?
Nije siva,
već od solarnog tkiva,
kad je dodirnemo skupa,
ona žuti, zasija.
Naša je lopta najbolja lopta
I ceo svet može samo da gleda
Ti i ja sada ljubimo propast
I kulu gradimo od plavičastog leda.
Strašno me nervira,
strašno mi smeta,
ja hoću parče tog purpurnog neba.
Zašto me nećeš?
Bar malo ti treba,
ti i ja od purpurnog svega.
Nađa Kračunović (1996) je vizuelna umetnica iz Beograda, gde je završila Visoku školu likovnih i primenjenih umetnosti strukovnih strudija, na odseku Mediji slike. Njen rad se prevashodno bavi relacijama privatnog (intimnog) i javnog, a do vizuelnih rešenja dolazi kroz mnogobrojne medije (instalacija, fotografija, video, performans).
Pored dve samostalne izložbe u 2019. godini, izlagala je na 15-ak grupnih u Beogradu i Novom Sadu. Aktivno učestvuje u projektima pozorišnih i muzičkih festivala za koje radi produkciju, scenografiju i vizuelni identitet. Učesnica je volonterskih kampova, International Art Camp Kosjerić u Srbiji, kao i u NaturTheater-u u Nemačkoj. Sfere u kojima deluje su, pored likovne, digitalna umetnost, pozorište i slobodnoručno piskaranje.
Podstičemo vas da ukoliko i sami pišete poeziju ili prozu, pošaljete nam svoje radove na našu mejl adresu: oblakodermagazin@gmail.com
0 Comments