Po ženskoj liniji
Majko ne plači,
Meni muškarci peru suđe,
Čiste podove,
Puštaju mašine za veš,
Ja nikada neću imati tvoj život,
Tvoje ruke, tvoja leđa.
Majko ne tuguj,
Niko me neće kupiti,
Pimoravati silom,
Neću imati okove tvoje,
Krvave i beskonačne.
Majko ne brini,
Kad budem tužna ja ću plakati,
Imaću na koga da se oslonim,
Otimati od mene neće niko,
Ni jednog centa,
Ni jednog luga.
Majko živi,
Udahni duboko,
Pogledaj oko sebe,
Ponosi se nama,
I slaži ako treba.
Majko budi srećna,
Uskoro ćeš baba da budeš,
Cio život tvoje borbe
Moja prsa je olakšao.
Majko raduj se,
Ja ću biti slobodna za obije.
Nevena Ivanović je rođena ’94 godine u Podgorici, studira master studije arhitekture u Novom Sadu, a živi u Beogradu. Piše otkad zna za sebe, a od tad i skuplja smjelost da to nekome pokaže. Knjiga koja joj je dala najviše hrabrosti je „Proljeća Ivana Galeba”. Obožava poeziju, filmove, muziku, brda i planine, a najviše pse.
Ilustracija: Marija Ognjanov
Podstičemo vas da nam, ukoliko i sami pišete poeziju ili prozu, pošaljete svoje radove na našu mejl adresu: oblakodermagazin@gmail.com
0 Comments