Čitam Boru Stankovića
Jutrima
Kada kaže “da se opadanje porodica ne zaustavlja
Tako lako i brzo,
Pa još i na prvom kolenu”
Pitam se šta još treba da uradim
Da bih sprala
Miris smrti
I tuge tvoje
Umorna sam
Bole me leđa
Često
Možda je od sedenja
A možda je samo bremenita
Tvoja glupost bila
I nesreća
Umorna sam
I često pomislim
Da nemam prava
Ovu našu nesreću
Da prenesem na novi život
Možda bude imao tvoje ruke
Spretne i dugačke
I ove naše obrve
Hercegovačke
Uništio bi možda i ovo života
Što se u meni nastanilo
Uporno
Nevena Tošić je rođena u Beogradu 1989. godine. Diplomirani je Pedagog i Specijalista ljudskih resursa u IT industriji. Edukant Konstruktivističke psihoterapeutske škole, a uskoro i terapeut pod supervizijom. Ali njena najduža karijera jeste karijera snevača i maštara i neumornog istraživača prošlosti, nepreglednih prostranstava sećanja, onozemaljskog,neumitnosti smrti i neminovnosti patnje. Njene pesme odrazi su dubokih rana, koje nekada više, nekada manje sistematično vida, a često inspirisane i srpskim narodnim folklorom, čiji je zaljubljenik. Ukoliko se iz napisanog ne naslućuje, ona je i nepopravljivi optimista.
Ilustracija: Marija Ognjanov
Podstičemo vas da nam, ukoliko i sami pišete poeziju ili prozu, pošaljete svoje radove na našu mejl adresu: oblakodermagazin@gmail.com
0 Comments