Kovitlac prašine
Dajte mi vremena!
Podelimo ga na pola
Jedno je i naše
i samo je sadašnje
Gušim se!
Nemam daha da ti tražim čašu vode
Ali, molim te, seti se
Lako je reći nema veze
Ne žurite!
Slegnuće se i taj kovitlac prašine
Dobar je čovek, za njega nisu taštine
Iako i baš zato što ne može da pobegne od sopstvene tišine
Oprostite!
Gledajući pravo u oči
Bez neverice u svoj mač moći
Svi ionako imaju sopstvenu noć
Olga Stanojević rođena je 1999. godine u Beogradu, ali je više odrasla u prirodi. Živi, stvara i studira medicinu u Beogradu.
Podstičemo vas da ukoliko i sami pišete poeziju ili prozu, pošaljete nam svoje radove na našu mejl adresu: oblakodermagazin@gmail.com
0 Comments