Nažalost Opet
Danas sam sebi kupio cvet
Mali znak pažnje
Za moju neizmerljivu i neopisivu
Glupost
Ta je ruža
Kao kruna
Za svaku stotu grešku
Nedostojnu spomena
Za one manje greške
Posledice odmah se vide
Brzo izblede
Izgore kao šibica
Uz par živaca
Ove veće greške
Čekaju zanemele
Od moje nespremnosti
Nespretnosti i gluposti
Pa onda kada dođu sebi
Nikada ne prestaju
Da odzvanjaju u glavi
Kao kap vode
U okeanu
Što će jednog dana
Da započne cunami
Tako za svaki cunami
Koji znam da će doći
Kupim sebi cvet
I pustim ga da uvene
Kao i deo mene
Svaki put
Sveto Kovas rođen je davne 2003. U Beogradu, a počinje da piše 2020. godine koju naziva godinom svog rođenja. Dobitnik je mnogih nagrada koje je dodelio sam sebi, kad se već niko drugi se nije setio. Za sebe kaže da nije neki pisac, ali je uvek pisac, i ponekad bude zadovoljan, barem na dan dva svojom „poezijom”.
Ilustracija: Marija Ognjanov
Podstičemo vas da nam, ukoliko i sami pišete poeziju ili prozu, pošaljete svoje radove na našu mejl adresu: oblakodermagazin@gmail.com
0 Comments