fbpx
ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera |

Samit nesvrstanih – mesto gde svaka ideja postaje stvarnost

Samit na kojem ćeš upijenu energiju proslediti dalje i tako ohrabriti i sebe i druge da rade ono što vole!

14. September 2019

U periodu od 12. do 15. septembra se po prvi put održava skejt art festival „Samit Nesvrstanih”, iako su prethodne dve godine organizatori uspešno realizovali istoimeno skejt takmičenje. Kako organizatori navode, primarna ideja, koja obuhvata ova četiri dana, je da se prenesu znanje i iskustvo iz svakog segmenta skejt kulture proleterima, kojima je skejt nezaobilazna svakodnevnica, ali i da se ova subkultura predstavi onima, koji se sa njom susreću prvi put. Pored ulične vožnje, koja je incijalni pokretač za nastanak festivala, ovogodišnji program je koncipiran i u vidu filmskih projekcija, izložbi fotografija, DIY i filming radionica. Festival je osmišljen tako da se po prvi put u Srbiji predstave najaktuelniji i najznačajniji umetnički projekti skejtera širom sveta.

Samit su mladi i kreativni pojedinci. Njega , kako sami kažu, čini skup skejtera, umetnika, zidara i muzičara. Oblakoder je pričao sa samo nekima od njih među kojima su Danilo Pisanjuk, Igor Grahovac, Hana Piščević, Nebojša Resanović, Stefan Starčević i Jana Škobić. Ovom prilikom smo sa njima proćaskali o samom festivalu i njegovoj realizaciji, skejt kulturi, ali i o njihovom prvom dodiru sa skejtom i skejt zajednicom i zašto je to svima njima ponaosob veoma važno.

Deo organizatora festivala Foto: Damjan Dobrila

Festival se održava po prvi put i izrodio se iz istoimenog takmičenja, koja ste organizovali prethodne dve godine. Kako su nastala takmičenja i koja je bila njihova ideja?

Danilo : David i ja smo bili u Makedoniji i oni su tamo te godine  prvi put organizovali skejt takmičenje, koje se tiče ulične vožnje i to nam se jako dopalo. U to vreme smo sarađivali sa jednim makedonskim brendom, koji je hteo da napravi popup izložbu u Beogradu. Kako se taj datum približavao razmišljali smo hajde, kad već dolaze ljudi iz inostranstva i žele da naprave nešto, da mi obezbedimo program za ceo dan. U tom trenutku je to bilo najlakše u vidu takmičenja  i organizovane vožnje kroz grad. Tad je sve počelo sa idejom da se kreće s jednog mesta na drugo i da se ubace DIY elementi u to. Tako smo prve godine radili nešto sa drvetom, druge sa betonom i ove još više sa betonom.

Takmičenje „Samit nesvrstanih” 2018. godine

Kako ste se svi spojili i kako se dalje odvijala priča ?

Nebojša : David i Danilo su počeli, ja sam se priključio kasnije na drugom Samitu, iako bih bio i u prvoj organizaciji da sam fizički bio u Srbiji.  Svi smo došli na studije u Beograd iz različitih gradova, sva trojica smo vozili skejt i on nas je okupljao. Onda je došao Igor, kao Đoletov drugar, i na kraju završio kao naš cimer. On je dao svoj input, koji nije toliko vezan za skejt, koliko za medije i komuniciranje, pa je prvobitna ideja bila da on bude PR, što se naposletku i desilo.

Igor : Znao sam skejtere godinama unazad, ali se nikada nisam interesovao da odem na primer da ih gledam. Ono što je mene interesovalo, kada sam došao u stan i počeo da živim sa njima, je kakve su to vrednosti međusobno koje se drže samo skejt zajednice i koje ja, koji sam do tada živeo sam dve godine, morao da prihvatim, verujem u njih i praktikujem ih. To je jedna komuna, gde je meni bilo jako lepo i samo sam želeo da što više ljudi sazna za to i to je ideja iz koje ja ovo iskreno promovišem. Tako je i Stefan, koji je moj prijatelj, upoznao sve njih i tokom tih bleja u stanu postao deo ekipe. Ovaj festival nema sponzora i ovakve stvari obično i kreću od neke grupice, koja je tu zajedno i drži se neke ideje – drugačije nije moguće.

Svečano otvaranje festivala u Dorćol Platzu Foto: Damjan Dobrila

Kako je tekla sama realizacija festivala?

Danilo: Pored već pomenutih takmičenja, koje smo organizoavali poslednje dve godine, u prethodne četiri smo organizovali razne događaje. Prvi ivent, koji smo organizovali pod našim imenom kao Provins ekipa, je bio u kafani, gde sam imao i prvo zaposlenje, „Grlica” u Balkanskoj. Puštali smo slovenački skejt film, to je David opet bio tvorac ideje. Nastavili smo sa filmovima i izložbama i uz sve to stekli neko iskustvo i kontakte i sve ostale stvari koje su potrebne za organizovanje jednog ovakvog festivala. Sama ideja se javila, tokom putovanja u Barseloni ove zime, gde sam dobio poruku od Davida u kojoj mi je napisao dane i program. Tu sam shvatio da je to sledeća stvar, koju radimo, samo je pitanje kako ćemo i šta ćemo. Kako se stvar produbljivala i razvijala, shvatiš da ne možeš sve sam, pa se za neke stvari osloniš na Hanu, Stefana, Janu i sve ostale, koji su nama pomogli u svemu ovome.

Koja je glavna ideja i cilj festivala ?

Danilo: Cela naša priča je zasnovana na podizanju svesti DIY (Do It Yourself), jer kao što smo mi ovo pokrenuli, tako treba da probudimo i u drugim učesnicima i posetiocima festivala da shvate da koja god ideja nekom padne na pamet ne treba staviti prepreke i reći „ne„, nego „ajde, možemo, idemo to da uradimo”.  To je nešto što će nas voziti sigurno još dobar period – ko god da kaže neku kreaciju, mi ćemo pokušati da je ostvarimo.

Foto: Stefan Starčević

Kako je svako od vas došao u dodir sa skejtom?

Stefan : Ja nisam skejter, ali prvi put sam skejt uzeo u ruke u selu i to je bio stari skejt mog brata iz 80-tih, koji je bio raspad, i sa njim sam se zezao po dvorištu i nisam baš nešto uspeo da naučim to da radim. Kasnije, negde 2010. godine, sam uzeo longbord, pa sam sa njim naučio da vozim i spuštao se ulicama. Oko dve godine sam ga aktivno vozio. Generelno sa skejt kulturom sam se povezao došavši u taj stan, kao što je i Igor rekao, i upoznavši se sa tom ekipom i njihovom svakodnevicom.

Nebojša: Do skejta sam došao preko najboljeg ortaka iz detinjstva, on je vozio, a ja sam nešto pokušavao da naučim i odustao. Onda su nam u Sremskoj Mitrovici napravili skejt park i to je bilo to. Tony Hafk, skejt park i ne treba ti više ništa da bi počeo da voziš skejt.

Hana: Kao i Stefan, nisam skejterka, ali sam ga prvi put otkrila preko snouborda. Većinu ljudi, koje sam znala iz inostranstva, koji su vozili snoubord, vozili su i skejt leti. Ali ono što je presudnije je kada sam upoznala ove ljude. Oni su inspiracija, jer su strašno ambiciozni, strastveni i zaista vole to što rade. Svako ko ih upozna, čak i neko ko nema toliko afiniteta prema skejtu, mora da mu se dopadne kada vidi njih i to kako oni gledaju na skejt.

Igor : Prvi put sam stao na skejt na nekom rođendanu sa osam godina, posle toga pijan sa dvadeset i nešto i to je to manje više od mog stajanja na skejt.

Jana : Pre desetak godina u skejtu parku na Ušću. Otišla sam sa drugaricom, stala da se provozam i pala i tu se završila cela priča do pre godinu dana kad sam njih upoznala.

Danilo: Kod babe i dede, u Sremskoj Mitrovici. Tu su živeli i moji stric i strina, koji su verovatno kupili ćerki skejt, koji je stajao u šupi ko zna koliko godina i onda sam ja to iskopao. Moj brat je pet godina ranije polomio zube na njemu i onda kada sam ga ja izvadio svi su bili zabrinuti šta će se desiti. Tako sam malo po malo naučio da vozim, ali i dalje me nije puno interesovalo, sem da mi posluži umesto bajsa da odem do drugara. Tako su mi ga, u tom nemarluku, i ukrali. Kasnije sam u osnovnoj školi imao drugare skejtere i bio u skejtu, te sam vremenom počeo da učim trikove. Onda sam rešio da je vreme da sebi kupim skejt – tako je krenulo od prvog skejta, a sad će sto dvadeset treći.

Foto: Stefan Starčević

Koliko je skejt kultura određena samom vožnjom kao sportom, a koliko načinom  života i različitim formama umetnosti?

Stefan: Mislim da je skejt mnogo više od vožnje. S jedne strane imamo samu vožnju i snimanja iste, a s druge proizvod svih tih skejt ekipa, njihovo identitet i lični osećaj kako oni tu stvar vide. Oni imaju svoj neki fazon i stvari u koje veruju. Što se tiče šire slike postoje razni mediji, kao što je film, gde je skejt jako dobar i možda čak i najbolji za šire mase da se upoznaju sa skejtom. Skejt je neraskidiv sa umetnošću, jer je vrlo interesantna forma i prožima sve problematike čoveka, pa je stoga vrlo interesanta tačka sa koje može dosta stvari da se obradi.

Foto: Stefan Starčević

Koliko je živa skejt kultura u Srbiji i koliko mislite da se u nju ulaže?

Nebojša:  Trenutno se osećam kao da postavljamo njen temelj iz početka. Što znači da je već postavljen neki temelj i kuća, ali se ona srušila, a sad je mi obnavljamo. Političari su saznali da je skejt olimpijski sport i preuzeli su skejtbording federaciju. Mi smo to pokušali, ali nismo uspeli zbog birokratije, a oni nisu pokušali, jer je to već bilo rešeno čim su odlučili da urade. Promenili su zakone i sve udesili tako da oni budu na čelu federacije skejtbordinga, sa kojim nemaju veze. Verovatno će od ovog trenutka početi više da se ulaže u skejt, ali će to biti neiskreno, jer oni koji će to da rade su u tome neiskreni i ne znaju šta je skejt, dok ovaj festival predstavlja ideju da radiš ono što voliš i da ne očekuješ korist od toga.

Hana : Mislim da je dosta važno što Danilo i Nebojša gde god da idu stalno upoznaju nove ljude i ostvaruju kontakte i da su upravo oni razlog zbog kojeg će skejt u Srbiji biti postavljen na mapu.

Foto: Stefan Starčević i Damjan Dobrila

Preporučeni tekstovi

Pratite nas na:

0 Comments

Pošalji komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *