fbpx
ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera |

Skrinšot: Eskapizam

O serijama, mašti i velikim životnim pitanjima
Piše: Marina Zec

24. March 2022

Pre dve godine po preporuci drugarice krenula sam da gledam englesku seriju o ljubavnom životu jednog momka koji saznaje da ima hlamidiju i odlučuje da javi o svom novostečenom „stanju“ svim devojkama sa kojima je spavao, a za koje postoji mogućnost da im je dotičnu infekciju preneo. Svaka epizoda predstavlja priču o jednoj devojci, a serija se, zapravo, bavi u najvećoj meri „promašenim tajminzima“ između ljudi, pitanjem traženja ljubavi i ljubavnih patnji.

Po završetku gledanja serije koju sam progutala, obuzeo me je izrazit osećaj neizdrža. Neizdrža što je taj svet, koji mi se toliko dopao, u kome sam „obitavala“ gledajući seriju, sada iz mog života nestao, što su ti ljudi nestali, te priče, razgovori i atmosfera koju serija nosi. U tih nekoliko dana mog bindžovanja, jer od serije nisam mogla da se odlepim, činilo mi se kao da sam se sa serijom stopila, da se moj život isprepletao sa životom likova. Neki ljudi koji su upotpunjavali moju svakodnevicu, nestali su. Mislim, realno, to je osećaj koji se često dešava ljudima kada odgledaju neku baš dobru seriju, ali ova situacija je bila drugačija jer me je tematika serije pogodila na ličnom planu, ili ,još bolje – u njoj sam se prepoznala (disklejmer: ne po pitanju infekcije, nego zbog postavljanja životnih pitanja haha). Likovi serije nalazili su se upravo u životnom dobu bliskom mom, pa su i pitanja koja su ih morila bila slična mojima – kuda sve ovo ide, da li sam na dobrom putu, da li su odluke koje sam do sada donela dobre, da li mi se život koji živim sviđa, da li bi trebalo da probam nešto novo, da li se bavim onime čime želim, da li sam osoba koja želim da budem? A to su pitanja koja je dovoljno teško postaviti, još gore, o njima promišljati ili, ipak najgore, sa nekime o njima razgovarati (pa nisam valjda nenormalna??? smeh). Ali ako se nameću u nekoj seriji, pa još nekim likovima tako napisanim da bi sa njima mogla/mogao da zamisliš da se družiš, postaju manje strašna. Čak, štaviše (ide ovaj stilski prihvaćen pleonazam) postaju možda i  privlačna, izazovna, da ne kažem i sasvim razuman predmet razmišljanja – nešto što više nije strašno i nešto o čemu bi trebalo da razmišljaš, a ne da izbegavaš. I tako, jedna serija i eskapizam koji ona donosi, kako bismo pobegli od svih tih pitanja, kada realno posle posla ili pred spavanje stvaaaaaaarno ne želimo da se njima bavimo, vraćaju nas u realnost i stvarnu potrebu za promišljanjem – i na to koliko to zapravo i nije toliko strašno (?).

Naravno, u mom slučaju to je bila serija, ali uvek može biti i knjiga, film ili pesma. Ili razgovor, hobi ili osoba. Različite su vrste eskapizama, ali i različite vrste momenata koji nas trigeruju da bežimo od toga da o životu razmišljamo. U slučaju nekih ljudi eskapizam se dešava u trenucima postavljanja pitanja koja se tiču ljudske egzistencije, odabranih životnih pravaca i donetih odluka (da se ne lažemo – svaka tema gora od prethodne, takođe – ovo je bio moj slučaj). Kod drugih, u pitanju je jednostavan instant-beg od svakodnevice kojom su nezadovoljni – bilo da je dosadna, jednolična, ili iz različitih razloga bolna i prespavljiva. Razlog za eskapizam može biti zaista bilo šta. A sam momenat eskapizma, utapanje u svet mašte koji nam je potreban, daje nam potporu, zaštitu i mogućnost „kapsuliranja problema“ i „privremenog nestajanja“ problema koji se dešavaju u stvarnom životu. Zapavo je možda najbolje definisati ovu vrstu savremenog eskapizma kao mogućnost odlaganja – odlaganja osećaja koji nam ne prija, donošenja velike odluke, suočavanja sa samim sobom? Šta god da je, savremeni svet pop kulture nudi pregršt „odlagača“ i svetova mašte. I da budemo iskreni, nekada je to jednostavno potrebno. A mašta je u savremenom svetu potcenjena, iako može da ima i oplemenjujuću i isceliteljsku funkciju. Samo da se ne izgubimo u njoj, kao ni u eskapizmu.

Ovih dana ponovo gledam istu seriju – prošlo je dovoljno vremena da sam zaboravila sve detalje pa da mi nije dosadna, a nalet životnih pitanja koja su me ophrvala su me vratila njoj. I ponovo mi prija da budem u društvu tih likova, u toj atmosferi i svetu, koji, kao i uvek, deluje jednostavnije i zabavnije nego stvaran. Tačnije, vratila sam se eskapizmu, bindžovanju i ušuškavanju. A kad se serija završi, opet će me čekati ista pitanja koja postavljaju likovi iz serije, samo ovog puta moja. Al’ do tad ću moći na njih da odgovorim. Samo da završim sezonu.

Preporučeni tekstovi

Pratite nas na:

0 Comments

Trackbacks/Pingbacks

  1. 1/4/2022 - […] Marina Zec – Skrinšot rubrika i tekst o eskapizmu. Nije loš, ali ono… […]

Pošalji komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *