Prelepi vidikovac nadomak Novog Sada, kod mesta Bukovac, pre nekoliko godina postao je prava oaza za ljubitelje ekstremnog i planinskog biciklizma, ujedno i jedini takav teren na prostoru Fruške gore, zahvaljujući grupi mladih entuzijasta. Međutim danas su, osim biciklističkih staza, prirode na vojvođanskim brdašcima i tragova biciklističkih točkova, na suncu zasijale i dve ispružene ruke.

U pitanju je skulptura novosadskog vajara i slikara Dušana Savkovića „Drži me za ruku“ napravljena od sekundarnih sirovina sakupljenih na Fruškoj gori.
Naizgled jednostavan, ovaj urbano-moderni detalj ima važnu simboliku povezanosti. Čoveka i prirode, umetnosti, sporta i ekologije, sela i grada.

Samom lokacijom na kojoj je skulptura postavljena, kod Bajk parka, prirodnog eksterijera Kulturne stanice Bukovac, koja je inače deo mreže novosadskih kulturnih stanica, umetnik skreće pažnju na novu destinaciju van Novog Sada, koja spaja kulturu, umetnost, sport i ekologiju. Mesto koje može biti beg od ubrzane svakodnevice, na čist vazduh, uz kvalitetne sadržaje.
Tu povezanost grada i okolnih mesta, autor dodatno naglašava kroz izložbu umetničkih radova, koja je otvorena istog dana kada je postavljena i skulptura, 16. septembra, u Kulturnoj stanici Svilara, a koja se nalazi u blizini samog centra Novog Sada. Multimedijalna izložba, koja kao i skulptura krije brojne simboličke poruke, čiji su fokus ruke i želja za povezivanjem, biće otvorena do 23. septembra, uz poštovanje svih epidemioloških mera.

Savković projektom „Drži me za ruku“ želi da provocira stvarnost, ali je zapravo glavna ideja da publika bude ta koja svojom znatiželjom i interesovanjem izaziva dalje razvijanje novog mesta, u čemu se ogledaju najveće aktivnosti tog projekta – odnos čoveka i prirode i čoveka sa čovekom .
Projekat „Drži me za ruku“ je inače jedan od 42 projekta koji su dobili sredstva na Javnom konkursu za podršku lokalnoj sceni koji je u junu pokrenula Fondacija „Novi Sad 2021 – Evropska prestonica kulture“.
Naslovna fotografija: Timotej Rac
Ja bih rekao da su ove ruke vapaj za nedostižnim,pre no što su vapaj davljenika.Da su na obali Dunava pa to da..
One su,izgleda,vapaj za ZAGRLJAJEM.
UZDIGNUTE ANDROMEDI,RECIMO…
Боље би било да није добио средства, јер ово више личи на вапај дављеника него на емотивни узвик: “Држи ме за руку”