fbpx
ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera | ANTENA - Nova epizoda: Prvi beogradski disko klub: Kod Laze Šećera |

Udruženje Ekomar – za zaštićena područja, registar lokalnih zagađivača i edukaciju građana u Kragujevcu

Da li će jezero Bubanj postati zaštićeno područje, ko spada u najveće zagađivače u Kragujevcu i da li edukacijom građani postaju svesni da imaju moć?

27. May 2021

Grad Kragujevac, poput ostalih mesta u Srbiji, ima više razloga za pokretanje inicijativa i nezadovoljstvo građana usled zagađenosti životne sredine i loše ekološke politike: gradnja objekata na jezeru Bubanj, otpadne vode koje se slivaju direktno u jezero Šumarice, nepostojanje lokalnog registra zagađivača, formiranje divljih deponija… Reakcija na sve ove probleme došla je od ljudi koji se godinama bore za zaštitu životne sredine kroz nauku, odnosno, rade na institutima, fakultetima… a kako se pojavila potreba da se oni praktično posvete različitim aspektima zaštite životne sredine i edukaciji, kao i unapređenju javnih politika, došli su do zaključka da je udruženje jedini pravi način da se na tome radi. Tako je došlo do osnivanja Udruženja za promociju i ekološki marketing prirodnih vrednosti – Ekomar.

Postojimo od 2015. godine i na početku smo se bavili edukacijom mlađe populacije kroz različite vrste radionica, škola, uz pomoć različitog sadržaja, brošura, prezentacija… da bi nas korona naterala da se posvetimo nekim drugim temama i da se malo više posvetimo vraćanju javnih politika na lokalnom nivou u oblasti zaštite životne sredine“, započinje razgovor Marija Simić Savić, predsednica Upravnog odbora udruženja.

Marija potom objašnjava da su, kroz različite projekte koje su radili, istraživali javne politike i šta je to što grad radi (ili ne radi) u oblasti zaštite životne sredine: „Svuda nam je polazna osnova bio registar zagađivača; dakle, kada ispitujemo politiku zaštite vazduha i upravljanje vodama, uvek bi trebalo da krenemo od tog registra. Međutim, shvatili smo da u Kragujevcu to ne postoji i samim tim je vrlo teško pratiti šta se zapravo dešava i ko su zagađivači životne sredine na lokalnom nivou. Trenutno smo u procesu izrade našeg registra zagađivača, odnosno, trudimo se da popišemo sve privredne subjekte koji ispunjavaju kriterijume iz liste uredbi o izveštavanju za lokalni registar zagađivača.“

Lokalni registar zagađivača

Lokalni registar zagađivača podrazumeva da sva privredna društva, pravna lica i preduzetnici čije aktivnosti dovode do zagađenja životne sredine na bilo koji način, podatke o zagađujućim materijama koje koriste i emituju unose u pomenuti registar. Simić Savić navodi da je reč o velikom broju privrednih subjekata, a da oni kao udruženje nemaju kapacitet da na licu mesta provere kakvo je stanje, odnosno da traže od tih privrednih subjekata da kažu da li zapravo koriste određene zagađujuće materije ili ne: „Mi se trenutno vodimo samo osnovnom delatnošću, kapacitetima privrednih subjekata i po tome da li su oni na listi ili nisu dužni da izveštavaju. Ono što znamo, to je da na lokalnom registru zagađivača nije niko od njih.

I ove godine, kada je grad Kragujevac prvi put objavio zvanični poziv za podnošenje izveštaja, i ranijih godina, kada taj poziv nije bio zvaničan, nego su to radili samo privredni subjekti koji imaju neku konkretnu društveno odgovornu politiku, izveštavaju samo najveći privredni subjekti, i to oni koji imaju obavezu izveštavanja za nacionalni registar zagađivača, s obzirom na to da, za razliku od lokalnog registra zagađivača, neizveštavanje za nacionalni registar snosi konkretne sankcije.

„U celom istraživanju smo prošli plan inspekcijskog nadzora za ovu godinu, izveštaje inspekcija iz prethodnih godina i svuda se provlače slične rečenice – da će inspekcija obaviti par savetodavnih poseta. Međutim, bar po podacima koji su dostupni za javnost, još uvek nemamo potvrđeno da je inspekcija zaista obavila te posete. To je nešto što je svakako u planu, da u sledećem periodu saznamo od njih da li su oni zapravo neke od onih koji ne izveštavaju, a imaju obavezu, opomenuli na neki način“, navodi Marija. Ovakva situacija nastala je upravo zbog nedostatka registra lokalnih zagađivača, jer bez njega inspekcija nema na osnovu čega da izvrši posetu i proveri kakvo je stanje, ukoliko ne dođe do prijave problema, što se ređe događa.

„Tu je, naravno, nemar, odnosno nezainteresovanost gradske uprave za dokument koji je, pre svega, važan da bi javnost mogla da ima uvid u rad inspekcije i rad nadležnih službi; s druge strane, postoji i propust u zakonu, a to je nemogućnost lokalne samouprave da izrekne bilo kakve sankcije za privredne subjekte koji ne izveštavaju. Inspekcija može da piše kaznu ako se utvrdi zagađenje, ali samo za neizveštavanje za lokalni registar ne postoji propisana sankcija, za razliku od nacionalnog, za koji postoje vrlo konkretne kazne, a takođe, postoje i kazne za lokalnu samoupravu ako ne izveštava o privrednim subjektima koji ispunjavaju kriterijume za nacionalni registar, a nalaze se na teritoriji te lokalne samouprave. Ono što je tragično u celoj priči jeste što na tom lokalnom registru ne postoje neki zagađivači za koje je apsolutno evidentno da zagađuju, kao što je energetika, za koju su svi svesni kakve probleme pravi i da je jedan od najvećih zagađivača u gradu, a nijedan od četiri kotla koji ispunjavaju kriterijume za lokalni registar nije naveden nijedne godine u lokalnom registru zagađivača“, kaže Simić Savić.

Udruženje „Ekomar“, čiji je rad CRTA pomogla kroz inicijativu „Građani imaju moć” koju sprovodi uz podršku USAID-a sa registrom planira da „izađe“, tj. da ga objavi i da uspostavi saradnju, odnosno komunikaciju i sa privrednim subjektima koji se nalaze na njemu jer su došli do zaključka da postoji mogućnost da određeni privredni subjekti zapravo i ne znaju da imaju tu obavezu. To se, pre svega, odnosi na farme, manje firme za preradu betona i slično, a „Ekomar“ želi da i njima uputi objašnjenje zašto su oni dužni da izveštavaju. Oni, takođe, planiraju da taj spisak predaju i lokalnoj samoupravi i vide da li će oni u neki plan inspekcijskog nadzora uvrstiti sve te privredne subjekte, te će samim tim utvrditi da li je to ispravan spisak, peopširan ili, možda, i na njemu postoje neki veliki propusti.

Uključenje građana u aktivnosti udruženja

No, lokalni registar nije jedini ekološki problem kojim se „Ekomar“ bavi. Na njihovom sajtu postoje i dva interaktivna dugmeta – „Prijavi“ i „Vaša pitanja“ putem kojih građani mogu da prijave problem koji su uočili ili pitaju ono što ih interesuje u vezi sa životnom sredinom. „Dugme „prijavi“ se zapravo odnosi na jedan naš projekat koji se zvao Digitalni registar zagađivača grada Kragujevca i koji se odnosi na sva ona zagađenja koja nastaju iz individualnih izvora ili utiču na život stanovnika konkretnih naselja i tu imamo najviše prijava u vezi sa divljim deponijama, za ispuštanje otpadnih voda koje se obično odvija u blizini akumulacije Šumarice, Lepenice, Sušičkog potoka, nesređenu kanalizaciju… Naša ideja je bila da građani imaju mesto gde će da prijave sve te probleme kako bi oni postali vidljivi, a mi potom sve te prijave prosleđujemo nadležnim službama sa zahtevom da se reše“, objašnjava Marija i navodi da prijavljivanje svih ovih problema traje već više od dve godine: „Ono što je problem koji je više puta prijavljivan i još uvek nije došlo do pomaka u celoj priči jeste upravo to izlivanje fekalnih voda u jezero Šumarice, odnosno u potoke koji se ulivaju u jezero Šumarice. To je jezero koje građani Kragujevca koriste za kupanje, za rekreaciju, i zaista je neophodno rešiti problem nesređene kanalizacije. Kada je reč o divljim deponijama, tu je gradska vlast na prijave građana reagovala svega dva puta, od toga je jedna deponija potpuno očišćena, a druga, koju je prijavljivalo drugo udruženje, je očišćena jednom, ali se jako brzo formirala ponovo. Trenutno je u toku akcija prikupljanja potpisa jer građani tog naselja vrlo aktivno traže da se taj problem trajno reši“.

Deponija u Jovana Ristića ispod nadvožnjaka, koja je građanima Kragujevca jako dobro poznata, prema Marijinim rečima postoji isključivo kao posledica nemara građana jer to je lokacija koja je vrlo blizu centru, gde je razvijena komunalna mreža, gde postoji veliki broj kontejnera, redovno odvoženje smeća i ta deponija nastaje uglavnom zbog određenog broja uličnih prodavaca i preprodavaca koji neprodatu robu tu ostavljaju:

„To je problem koji traje godinama. Jednom je delimično rešen, ali se i dalje ponavlja. Druga deponija koja je očišćena je takođe u prilično urbanoj sredini i takođe u naselju gde baš i ne postoji opravdanje jer ima uređenih mesta za odlaganje smeća. Grad Kragujevac donekle ima sređen sistem odvoženja smeća, čak postoje dani kada se odvozi kabasto smeće. Naravno, postoje mesta koja su udaljena od centra gde je odvoženje smeća nešto ređe, gde je vrlo retko odvoženje kabastog otpada, međutim, to nije opravdanje za nastajanje tolikog broja divljih deponija jer mislim da je to nešto što je, nažalost, navika određenog broja građana. Problem jeste i jako loša kaznena politika. Grad Kragujevac je jedan od gradova koji ima najniže kazne za počinioce, odnosno za neadekvatno odlaganje smeća.“

Uprkos činjenici da je Kragujevac bio među prvim gradovima u Srbiji koji je dobio reciklomat, Marija navodi da to nije rešenje za nagomilavanje plastičnog otpada: „Reciklomat je, koliko je meni poznato, dobijen u sklopu nekog projekta u saradnji sa Javnim i komunalnim preduzećem Šumadija i ideja je bila da se recikliranjem određenog broja flaša dobija određeni iznos na kartici za prevoz, što je samo po sebi jako lepa ideja. Ono što jeste problem je što je taj reciklomat jako često bio u kvaru, zbog čega su se građani bunili. Jedan od razloga čestih kvarova je što su ga neumereno koristili, odnosno donosili su velike količine otpada zbog dobijanja veće nadoknade. Međutim, u poslednjih par meseci postavljena su još četiri takva reciklomata na različitim lokacijama i trebalo bi da se problem zagušenja smanji i da se to na taj način reši. Ipak, to nije nešto što trajno može rešiti problem plastičnog otpada, ali je jedna lepa inicijativa koja može da se unapredi.“

Investitorski urbanizam

Osim deponija, jezero Bubanj predstavja još jedan razlog zabrinutosti Kragujevčana jer je na njemu planirana izgradnja objekta sa 7 spratova i 2 podzemne etaže, dakle 9 spratova ukupno, što je, samo po sebi, za takav prostor neadekvatno jer se u blizini planiranog objekta nalazi i Bubanj česma, koja je Odlukom Vlade Srbije iz 1997. godine utvrđena za kulturno dobro – spomenik kulture.

„Kada se pojavila ta priča, mi smo od građana, što na fejsbuk grupi Digitalni registar, što na društvenim mrežama, dobili informaciju i molbu da se na neki način reaguje. Napisali smo primedbe koje nisu zahtevale da se gradnja potpuno zabrani jer je po prostornom planu i planu grada, izgradnja na toj teritoriji bila dozvoljena jer parcela pripada investitoru, stoga smo mi tražili da se uradi procena uticaja na životnu sredinu i sve hidrološke i geološke studije, da se ne bi desilo kao sa drugim objektima koji su se gradili u neposrednoj blizini, a dalje od jezera, da su nastali problemi sa podzemnim vodama, da nisu mogli da iskopaju temelje, te su zbog toga i odustajali od gradnje jer su sve te poteškoće na koje su nailazili povećavale i troškove. Prema prvobitnom planu, atmosferske vode su rešene tako što će samo ići u jezero, tako da smo i to istakli kao problem, što je komisija odbila. Ostalo je nejasno da li će investitor moći da predloži drugi projekat i šta će se tu dalje desiti. U međuvremenu je grad ušao u proceduru davanja zamenske lokacije investitoru“.

Najvažnija odluka koju je grad doneo, smatra Marija, to je da se uradi novi prostorni plan parka Bubanj po kome će ta vrsta gradnje biti zabranjena, a još jedna važna stvar koja je proistekla iz drugih akcija udruženja „Ekomar“ i na inicijativu grada, to je da je Bubanj predložen za zaštićeno područje Zavodu za zaštitu prirode: „Ako se na kraju dogodi da se dozvoli gradnja na jezeru, onda je potrebno preduzeti nove mere kako bi se to jezero i zaštitilo jer svaka gradnja može da utiče na ekosistem koji je već prilično ugrožen brojnim faktorima. Okolina jezera je već po jednom gradskom projektu sređena u poslednjih godinu dana, međutim, korak koji je preskočen, a na šta su upozoravali mnogi, pa i naše udruženje na javnoj raspravi, jeste da je pre sređivanja obale bilo neophodno urediti samo jezero, odnosno uraditi sanaciju jer je jezero trenutno u statusu bare, sa debelim slojem mulja, površina je vrlo zatravnjena, sa velikom količinom algi koje cvetaju i da je za opstanak ekosistema bilo neophodno prvo se posvetiti uređenju samog jezera, pa tek onda okoline. Nažalost, taj korak je preskočen, postoje obećanja da će to biti urađeno u nekom narednom periodu, ali za sada ne postoje nikakve zvanične naznake da će se to dogoditi“.

Udruženje „Ekomar“ je bilo aktivno i kada je uređivanje jezera Šumarice u pitanju: „Uradili smo ekološku edukativnu stazu koja se sastoji od 11 info tabli na kojima je pre svega predstavljen živi svet jezera Šumarice, riblji svet, razne vrste beskičmenjaka, vrste nižih biljaka, ptica… Time smo hteli da pokažemo ljudima koji posećuju jezero da je to jedan ekosistem u kome nešto vrlo konkretno živi i da ga zato treba očuvati kao jednu zdravu životnu sredinu. To je nešto što se građanima svidelo, a u prilog tome govori i činjenica da ta staza opstaje od 2016. godine i da nismo imali nijedan incident, da je nešto srušeno, ispisano, polomljeno i tome slično, sve te table su tu i dalje, jedino smo ih obnovili 2019. godine jer je štampa oštećena usled prirodnih uslova. Tada smo postavili još četiri table koje su imale za zadatak da posetioce uvedu u osnovna pravila ponašanja na takvim mestima, da se ne bacaju otpaci, da se ne pali vatra, da se ne ostavljaju različite vrste životinja pored samog jezera, jer smo imali, na primer, situaciju, da su ljudi donosili kornjače kada prerastu i ubacivali ih u jezero. Postavili smo table i za ribolovce na kojima piše kada je koja vrsta u lovostaju i kada je dozvoljeno pecanje“.

Marija Simić Savić kaže da mlađi Kragujevčani imaju veću ekološku svest od starijih: „Mi smo 2017. godine objavili mali vodič kroz ekološke probleme Kragujevca i tada smo ušli u različite škole i razgovarali sa decom, pitali ih šta oni vide kao najveće ekološke probleme u gradu. Bili smo pozitivno iznenađeni koliko deca koja idu u treći i četvrti razred uočavaju sve te probleme i koliko je to njima vrlo jasno. Oni su svesni i da saobraćaj zagađuje i da nije u redu da bacamo otpatke i zagađujemo vode. Knjižica je osmišljena tako da su u njoj izvučene izjave dece koje su vrlo poučne i za mnoge odrasle osobe“. I još nešto što građani treba da nauče – oni imaju moć. Udruživanjem na lokalnom nivou najbolje mogu da je iskoriste.

Preporučeni tekstovi

Pratite nas na:

0 Comments

Pošalji komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *