Još pre neku nedelju, na torentima se pojavio kanski pobednik iz ove godine Anatomy of a fall, francuske rediteljke Žustin Trije. Da, dobro, film će verovatno zaigrati u narednim nedeljama i mesecima na nekom od beogradskih filmskih festivala. Međutim, ja ih nisam dočekao i pogledao sam ga.
Film je okej. Može, i ne mora da se gleda. Kako hoćete, ima svoje mane i vrline, ali nisam sad došao da pričam o njemu. Ono što mi je upalo u oko, i to ne samo meni, već i gomili drugih ljudi na netu, kako Letterboxd korisnika, tako i onih drugih, je da jako lep i sjajan pas ima veliku ulogu u filmu. Nije samo životinja koja popunjava kadar. Mnogi su se sa pravom našalili da, ako je zbog nečega ova sudska drama o posmatranju i percipiranju istine u današnjem svetu trebalo da dobije Zlatnu palmu u Kanu, onda je to baš zbog njega.
Dva do tri klika na Guglu je bilo dovoljno da se sazna da ovaj film nije dobio Zlatnu palmu zbog psa, ali i da je pas dobio Zlatnu palmu u svojoj kategoriji. No zezofon. Uporedo sa prestižnim filmskim festivalom u Kanu, postoji Palm Dog Award, a u konkurenciju ulaze svi filmovi koji imaju najboljeg čovekovog prijatelja u scenama akcije, drame i komedije.
Samo ime je forica na račun Zlatne palme, odnosno Palm d’Or, ovde je palm d’og, ali bez apostrofa. Dodeljuje se od 2001. godine. Razni psi iz poznatih i nepoznatih filmova su dobili nagrade, neki su čak bili i animirani. Neki su bili u čoporu. Nagrada se dodeljuje nekoliko dana pre glavne kanske, tako da neretko ume da bude i najava za to šta će glavni žiri uraditi na kraju. Tako je bilo i ove godine.
Ovogodšnji dobitnik Messi, iz Anatomije Pada, „tumačio“ je psa Snupa, i za njegovu „ulogu“ žiri je rekao da zahteva niz veština i emocija, što je ovog border kolija učinilo dostojnim dobitnikom glavne nagrade. Ne bih da spojlujem film, ali kad vidite koliko su izmučili jadnog psa, shvatite i zašto je nagrada morala da ode baš njemu.
Na prvu loptu, sigurno će većina vas reći da se ne seća baš mnogo pasa iz raznih nekih filmova koji su se emitovali u Kanu. Oni među vama koji i ne gaje neki poseban odnos prema krznenim drugarima će reći da ništa besmislenije od ove nagrade nisu videli. Međutim, sada kad vas provedemo kroz listu nekih od dobitnika, shvatićete koliko su svi ti likovi koje su tumačili psi u stvari bili krucijalni, ako ne za ceo film, onda makar za određene scene, i shvatićete kako je Palm dog u stvari jedna poprilično normalna i zdrava priča, i zapitaćete se kako se niko nije toga setio ranije.
Once Upon a Time in Hollywood
Svako ko je gledao ovu Tarantinovu odu kraju šezdesetih u Holivudu, ali i izazovima i prihvatanju srednjeg doba, seća se pitbula Brendi, lojalne pratilje kaskadera kog je tumačio Bred Pit. Brendi će imati centralnu ulogu u jednoj od urnebesnih scena na kraju filma. Takoreći, Brendi je prvi pas ikada koji je promenio tok istorije onako kako je mi znamo. Tumačila ju je pas Sajuri, koja nije bila na proglašenju pobednika Palm Doga, pa je Tarantino preuzeo nagradu za nju.
Up
Verovali ili ne, jednu od nagrada 2009. je poneo Dag, animirani pas iz Piksarovog remek-dela, Up. Dag prati starog udovca koji, zajedno sa klincem izviđačem, kreće u potragu za dalekim rajem koji je njegova pokojna žena sanjala da poseti. Dag je prostodušan, entuzijastičan, odan, i gubi svaku samokontrolu kada ugleda vevericu. Znači, sve arhetipove iz svih crtanih filmova smo pokupili i dali ovom liku.
Antihrist
Iste godine kad je animirani pas dobio nagradu, žiri je rešio da malo promeni pravila i okrene se ka nekoj drugoj životinji. Pa tako, jedna od upečatljivih scena u hororu o depresiji Larsa fon Trira imala je i čuvenu i strašnu lisicu. Ovde lisica čak i kaže „chaos reigns“ u svom kratkom pojavljivanju, naglašavajući uznemirujuću priču i označava tačku priče odakle glavni likovi klize u duboko, mračno mesto. To je nezaboravna scena, i naravno, bez obzira što nije pas, zaslužila je nagradu.
The Artist
Film koji je bio hit 4 i po minuta te 2011. godine, ali za to kratko vreme pokupio je sve nagrade ovog sveta, uključujući i, pored Palme, Oskara za najbolji film. Ako se ne sećate ili ne znate, fora je bila u tome što je ovo bio nemi film i tada i samo tada kao neka vrsta osveženja. U filmu Mišela Haznavišijusa, džek rasel terijer Ugi je bio u kadru više puta nego mnogi njegovi ljudski glumački partneri. Svakako, bio je veoma mali, sladak i, realno, najbolja stvar u vezi sa ovim filmom.
Paterson
Pas o kome je ovde reč, Marvin, koga igra pokojna Neli (čest slučaj na filmu da ženka glumi mužjaka i obrnuto), posthumno je osvojila svoju palmu. Ipak, imala je nepravednu prednost što je britanski buldog i samim tim je bez napora imala prijatno prisustvo na ekranu u duboko meditativnom filmu Džima Džarmuša. Glavni lik, koga igra Adam Drajver, je vozač autobusa i pesnik amater koji dane provodi pišući poeziju između smena. Onda mu pas pojede sve što je pisao, što naslovnog Patersona navede na misao da treba da traži pobede u novim izazovima.
The White God
Jedna od situacija u kojoj je ceo čopor dobio nagradu. Mađarski film u kom su psi koji lutaju Budimpeštom glavni junaci bio je festivalski hit te 2015. godine. Čopor od stotina zlostavljanih i zanemarenih lutalica, predvođenih mešancem Hagenom, izlazi na ulice Budimpešte u nasilnoj pobuni nakon što je mađarska vlada usvojila zakon kojim se omalovažavaju mešanci. Naravno, ne morate da budete najpametnija osoba na svetu da biste skotnali da je u pitanju alegorija o obespravljenim manjinama u Evropi.
Dogville
Za kraj, ponovo Fon Trir, koji je u Kanu koliko omiljen, toliko i omražen. Na Palm Dog-u je imao čak dve nagrade, i to za jako čudnovate uloge pasa. Za prvu smo već rekli da nije čak ni bio pas, a drugi jedva da postoji. Odnosno, kako je ceo film snimljen na sceni sa minimalno rekvizita, tako je i pas bio samo nacrtan kredom na podu. U ovoj jako mračnoj priči o nasilju koje je u temelju američkog društva, u naslovu je reč „Dog“, pa će ljudi očekivati istog, i dobiti ga. Nećemo da spojlujemo šta se desi do kraja, ali možemo da kažemo da u završnim trenucima filma dobijamo čudnu, nezaboravnu i prikladnu scenu psa iz stvarnog života.
0 Comments