Ideja za ovu seriju fotografija nastala je iz pitanja u kom trenutku očigledne i vidljive stvari postaju nevidljiive – neprimetne iako su stalno oko nas. Kada počinjemo da prolazimo pored njih i da ih poražavajuće prihvatamo kao svakodnevnicu. Otuda serija fotografija koja prikazuje i predele bez ljudi, ali sa očiglednim prisustvom ljudi, ali i ljude koji su deo tih gradskih predela koji su nam vremenom postali “nevidljvi”, pored kojih prolazimo, nekad i zaboravljajući da se nalaze nadomak vreve grada, baš tu, pored nas.
“Potrebno je nekad samo za tren stati, i pogledati, ali zaista pogledati. Onda nestaju plaštovi nevidljivog i iako je bolno, vidljivo postaje mesto za promenu i pobunu – da se čuje ono što šapuće i sagleda ono što se prikriva.”
-Borune





















Neda Mojsilović rođena je u Beogradu 1990. godine. Fotografijom počinje da se bavi pre svega amaterski i iz ljubavi vođena željom da prenese svoj svet misli i osećanja u vizuelnu formu. Isprva završava Filološki jezik, gde studira Engleski jezik i književnost, a potom upisuje kameru na Fakultetu dramskih umetnosti. Fotografija kao polazna tačka njenog izraza i dalje ostaje njena neizmerna ljubav u raznim svojim oblicima i pravcima. To je prostor u kojem oduvek, a i dalje, iznova i iznova pokušava da prenese način na koji promatra svet oko sebe, kako kroz realnu, tako i kroz izmaštanu sliku.
Ove fotografije nastale su za potrebe izložbe „Pogledaj opet – stvarnost koju ne vidiš” u produkciji Oblakodera i Švedske ambasade u Beogradu.
0 Comments