Zid kao podloga za crtež – Kvadrat Svjetlosti u galeriji Koletkiv

U prostoru galerije „Kolektiv” smo, povodom izložbe „Kvadrat Svjetlosti”, popričali sa kustoskinjom sezone 2020. dr Anđelkom Bnin Bninski, dok smo virtuelno razgovarali sa autorima izložbe koji žive i rade u Zagrebu, Svenom Sorićem i Hrvojem Spudićem
Autor/ka Milica Grbić

6. October 2020

U galeriji Kolektiv je 24. septembra otvorena izložba „Kvadrat Svjetlosti” arhitekata i dizajnera Svena Sorića i Hrvoja Spudića. Ove godine je odlučeno da zabatni zid zgrade u Drinčićevoj 20 postane izložbeni prostor koji predstavlja važan aspekt u promišljanju o radovima i vezi sa publikom, ali i slučajnim prolaznicima. Interesantan podatak je da se u galeriji Kolektiv poziv za izlaganje ne odnosi samo na autore, već i za kustose sezone koji se svake sezone smenjuju, što predstavlja pozitivnu praksu u našoj maloj i podeljenoj sredini i otvara mogućnosti različitim manje i više poznatim autorima, da se predstave i ostvare kontakt sa publikom ali i ostalim autorima i autorkama.

Neizvesnost je zavodljiva, uzbudljiva i svakako prisutna kada se izložba iz galerijskog prostora seli u javni prostor ulice. Nakon noći i izostanka nadzora nad postavkom, tim galerije Kolektiv se svakog novog jutra može zapitati: „Da li se nešto desilo tokom noći? Da li je rad razrušen, pomeren, promenjen ili netaknut, baš kao što smo ga ostavili prethodnog dana?”

Kustoskinja ove sezone je arhitekta, interdisciplinarni istraživač i teoretičarka, dr Anđelka Bnin-Bninski, sa kojom smo popričali u prostoru galerije koja je u fazi restauracije i obrade. Anđelka je za umetničko istraživačku temu sezone odabrala Crtež, kao medij koji „pokreće i ne teži razrešavanju, već usložnjavanju i liminalnoj, graničnoj poziciji neodređenosti, nestabilnosti i neizvesnosti.” Nestabilna stanja crteža u odnosu na prostor predstavljaju temu koja je proistekla iz Anđelkinog doktorskog rada, pri čemu ona pokušava da istraživanja vezana za akademski okvir otvori širem kontekstu.

Izložba Kvadrat Svjetlosti u dvorišnom prostoru galerije Kolektiv

Za okvirnu temu sezone 2020. ste kao gostujući kustos izabrali temu Crteža. Kako ste se odlučili za tu temu?

Anđelka Bnin-Bninski: Istraživački rad u crtežu i nestablina stanja crteža u odnosu na prostor su teme koje su proizašle iz mog rada na doktorskoj disertaciji. Kada sam se prijavila na otvoreni poziv za gostujućeg kustosa, jedna od motivacija mi je bila da istraživanja vezana više za akademski okvir otvorim značajno širem kontekstu. U toku selekcije radova ali i sada, u toku rada sa autorima, prikupila sam mnoštvo dragocenih povratnih informacija.

Kustoskinja sezone 2020/ dr Anđelka Bnin-Bninski

Odnos akademske i arhitekture prakse je, iz mog iskustva nedavnog završetka studija i početka rada u praksi, u stanju konstantnog sukoba. Mogu li se dva pristupa spojiti ili su isključiva?

Razumem ovakav vaš utisak kao mladog arhitekte širokih interesovanja. U užem smislu možemo reći da postoji izvesna isključivost između akademskog istraživanja i rada u praksi, naročito u našoj sredini gde ova među zona preklapanja nije posebno rešena laboratorijama, istraživačkim centrima i institutima. Ali su i kod nas prisutni pojedinačni napori da se ova dva pristupa povežu. Moja saradnja sa galerijom Kolektiv je jedna od takvih, udruženih inicijativa. Rekla bih da postoje različite linije razvijanja arhitektonske misli i ponekad je potrebno da one budu međusobno isključive da bi izoštrile svoje pojedinačne fokuse, ali je zato trenutak kada se sretnu zaista poseban i višestruko značajan, tu se otvaraju novi horizonti.

U svom bavljenju arhitekturom, ovo težište razumem kao nešto promenljivo. Master, postmaster i doktorske studije sam povezala sa iskustvom iz prakse i specifično sa crtačkom praksom. Trudim se da negujem i razvijam tu povezanost i da određeni istraživački problem sagledam sa više strana, ali i sa samih granica naše discipline.


„Različite linije razvijanja jedne misli”, eksperiment i istraživanje pomoću procesa pozlate cigle, u okviru priprema za izložbu „Kvadrat Svjetlosti”

Kako biste opisali crtež u arhitekturi? Koje su njegove mogućnosti, ograničenja i zavodljivi aspekti?

Crtež ne posmatram kao odgovor već kao pitanje. Od samog početka razvoja crteža kao osnovnog arhitektonskog medija i njegove primene u arhitekturi, crtež nastoji da formuliše određeni stav ili odgovor, mišljenje o prostoru. Crtež je neizostavan deo faza projektovanja, izvođenja i istraživanja – uvek je prisutan. Umesto odgovora, zaključka i jednosmerne komunikacije, ja pokušavam da crtežom postavim pitanje. Crtež je prostor imaginacije i akcije u koji često arhitekti klize, svesno i sa namerom ili kada imaju problem da se izraze u praksi ili građenom prostoru. U kontekstu mog rada, nastojim da napravim otklon od ulepšavanja, dizajna crteža i konačnog stava, tu je i najuži fokus ove kustoske sezone – što preciznija formulacija pitanja kroz crtež. Uz podršku tima galerije, sa autorima pokušavam da ostvarim nestabilna stanja crteža. 

Na koji način su se pristigli radovi razvijali ?

Sezona koju vodim ima posebno naglašen istraživački karakter i prema tome prilično intenzivnu saradnju između kustosa, kustoskog tima i autora. Prilikom selekcije radova, bile su presudne predložene teme ali i potencijal za saradnju i dalju razradu autorskih predloga. Selekcija je bila dvostepena, a poziv međunarodni. Sa svim autorima koji su ušli u uži krug najpre smo razgovarali o saradnji, a zatim i doneli konačne odluke. Teren je osetljiv, značajno je obostrano raspoloženje, radoznalost i otvorenost za zajednički rad. Razrada predloga se dešava paralelno sa odvijanjem sezone.

Za sada se možemo pohvaliti zaista izvanrednim, uzbudljivim saradnjama. Na primeru predhodne izložbe koja je realizovana u formatu studentske radionice Soundrawing, uspeli smo da predloženi kolaž studentskih radova razvijemo u kolektivni, prostorni crtež koji se suočava sa temama performativnosti zajedničkog crteža i uz to razrađuje teme materijalnosti tačke i linije. Ova instalacija je okupirala i zabatni zid galerije i pripadajući javni prostor ispitujući njegova geometrijska svojstva zauzimanjem prostora isvojevrsnim građenjem crteža. A u slučaju aktuelne izložbe, koja je druga u nizu, krenuli smo od statičnog zlatnog kvadrata i razvili ga u nešto zaista posebno i dinamično.

„Kvadrat Svjetlosti” u noći otvaranja- svetlosna projekcija i kvadratna pozlata na zabatnom zidu izložbenog prostora galerije Kolektiv

Sada je u dvorišnom prostoru postavljena izložba Kvadrat Svjetlosti, koji predstavlja pozlatu kvadratnog metra zabatnog zida. Kako možemo razumeti Kvadrat Svjetlosti kao Crtež?

Specifičnost ovog rada u odnosu na ostale u okviru sezone jeste u akcentu koji Sven i Hrvoje stavljaju na površinu za crtanje i njenu materijalnost. Smatram da danas površinu za crtanje shvatamo olako, jer se uglavnom crta digitalno, na računaru a štampa na ploteru ili štampaču. Sven i Hrvoje nas vraćaju u istoriju arhitekture i umetnosti upotrebom pozlate, diskutujući pojam materijalnosti i površine, a i traga. Ovde vidimo da crtanje ne mora biti upisivanje trajnih, neizbrisivih linija. Na otvaranju smo imali demonstraciju crtanja svetlošću i zvukom. Autori su priredili manipulaciju svetlosnim i zvučnim tragovima na kvadratnoj pozlati i time su postavili fokus u nestabilnosti i neodređenosti. A nakon toga, slični audio-vizuelni crteži se na kvadratu mogu primetiti svakodnevno uz zvuke susedstva i dnevne promene osvetljaja.

Za uže polje mog interesovanja je značajan potencijal površine za crtanje, kao potencijal samog crteža. Ovom prilikom autori Kvadrata Svjetlosti pokreću pitanje etike i odgovornosti prema površini na kojoj crtamo i sadržaju koji crtamo. Takođe mi je posebno značajna tenzija koju su ostvarili u odnosu između materijalnosti zida i materijalnosti podloge za crtanje. Autori su analizom odredili tačnu poziciju pozlaćenog kvadrata na zidu u Drinčićevoj, a zatim su razmatrali njegove dinamičke potencijale. Sam element kvadrata, kvadratna ploča, može promeniti ugao –  od vertikale do nagiba. Rad odlikuje izuzetna preciznost svojstvena doslednom arhitektonskom pristupu.

Materijalnost i trag površine za crtanje

Interesantan je spoj svetlosne projekcije i pozlate, kao odnos savremenog i nečega iz prošlosti.

Arhitektura i tehnologija su oduvek veoma blisko povezane, naročito kada su u pitanju tehnologije građenja i tehnologije crtanja. Načini građenja i koncepcije prostora napredovali su i razvijali se u odnosu na tehnološka unapređenja, a na sličan način se se razvijao i crtež. Sprega između crteža i građenja je veoma kompleksna i osetljiva. Izložba Kvadrat Svjetlosti polazi od pitanja materijalizacije, odnosno dematerijalizacije površine crteža, a zatim koristi savremene tehnologije svetla i zvuka da pokrene procese crtanja, tragovima koji nisu stalni, već privremeni i promenljivi. Kvadrat Svjetlosti nas vraća na fina ispitivanja nematerijalnih karakteristika konteksta, podseća nas da kontekst nije samo izgrađeni okvir već puno toga.

„Kvadrat Svjetlosti” Svena Sorića i Hrvoja Spudića

Tenzija odnosa materijalnosti zida i materijalnosti crteža koju je Anđelka pomenula u radu Kvadrat Svjetlosti prisutna je i u ostalim radovima i plakatima Svena Sorića i Hrvoja Spudića, čiji stil često proizlazi iz tehnika i materijala koje koriste. Oni su završili studije arhitekture, ali se bave različitim praksama koje nisu nužno vezane za užu oblast za koju su se školovali. Sa Svenom i Hrvojem smo popričali o aktuelnoj izložbi, estetici, crtežu i procesu dematerijalizacije.

Sven Sorić i Hrvoje Spudić na otvaranju izložbe u Kolektivu

Na koji način ste pristupili temi crteža, u odnosu na neizbežnu estetiku koja je često nametnuta, nezavisno da li se radi o akademskom ili poslovnom projektu ?

Sven i Hrvoje: Konkretno, u našim projektima, što zajedničkima kroz plakate, što kroz vlastite samostale prakse, nismo podlijegali estetikama akademskog ili biznis svijeta. Akademskom svijetu nismo jer se bavimo praksama za koje se nismo formalno obrazovali. Studirali smo arhitekturu, no ne vežemo se striktno uz nju. Što se tiče biznis svijeta, također nismo podilazili jer teme kojima se bavimo su one koje nas intrigiraju u osobnim domenama. Dakle estetika proilazi iz uvjeta koje si same zadajemo, utjecaja koje sami biramo i koje nas intrigiraju. Teško je generalizirati. Nešto što je jako clean i izdizajnirano do najsitnijeg detalja može počivati na osnovama čiji je proces ili promišljanje jasno, zanimljivo i intrigantno, dok neke punk i analogne stvari mogu jednako biti nekritička kopija nečega viđenog. Primjerice, ako govorimo o plakatima koje smo do sada radili, znali smo čuti komentare da se nekome sviđa naš „prljav ili sirovi stil”. On ne proizlazi iz želje da to tako izgleda, već iz materijala i tehnika koje koristimo. Kada se taj layer ogoli zapravo su jako clean i minimalni.

Plakati Svena i Hrvoja- „This Town Needs Posters

Mislite li da je moguće da površina postane svetlost, vezano za rad predstavljen u galeriji Kolektiv? Da li je rad povezan sa željom za dematerijalizacijom površina i zidova u praksi arhitekture?

Iako je ovaj rad svojevrsna prostorna intervencija, ne smatramo ga nužno djelom arhitektonske prakse, već korištenjem znanja stečenih kroz „plakatnu” praksu primjenju u drugom kontekstu, tako dolazi i do ovog rada – kroz želju da se pozlata iskoristi na jedan drugačiji način, koji nije niti grafički, niti slikarski niti arhitektonski, ali se može čitati u ključu teme crteža. Ne treba se suzdržavati od toga da je najosnovnija potreba za zlatnim kvadratom bila estetski doživljaj. Utjecaj koji će imati na promatrača je zaista ostavljen prolazniku na interpretaciju, ne bismo htjeli nametati pitanja i stavove. Dio posjetioca sa otvaranja zaista je čitao kvadrat kroz kunstistorijsku perspektivu pozlate, „zlatnog pozađa” i dematerijalizacije, dok je dio to zaista gledao kao rezultat refleksije svjetla sa zlatne površine.

Pozlata koja na sebe preuzima crtež

Na koji način je pozlaćena podloga postala crtež, ili je Crtež?

Za nas je pozlata podloga koja na sebe preuzima crtež. Umjesto pigmenta koji apsorbira jedan, a reflektira drugi dio spektra, mi smo se odlučili na apsolutnu refleksiju svjetla. Nju smo na otvaranju podcrtali s pojačavanjem intenziteta svjetla praćenu promjenom frekvencijom zvuka.

Izložbu Kvadrat Svjetlosti možete posetiti do 10. novembra, na adresi Drinčićeva 20. u Beogradu.

Fotografije: Ivan Zupanc

Pratite nas na:

0 Comments

Pošalji komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *