Trenutak
Neki ljudi su sreda veče
I beg od obaveza
Pričanje u sitne sate
I slušanje.
Oni su i zveckanje staklenih čaša za vino
Koje najavljuju lepotu razlika.
Oni su i zaboravljen kišobran
Tama dvorišta
Zvono i poljubac.
Oni su i lubenica u krevetu
Izležavanje na hladnom vetru
U vreloj postelji.
Oni su i pesma sa telefona
I njeno ponavljanje.
Oni su i prasak smeha kad ne treba
I neprijatna tišina
I pogled u objektiv.
Oni su trenutak.
Tara Đukić završila je Učiteljski fakultet u Beogradu, smer za obrazovanje učitelja. Ima završenu nižu muzičku školu, odsek: klavir. Ima tri ideje za pisanje knjige, krčkaju se. Voli da čita, piše, peva, sluša muziku, kuva, igra, šeta, radi jogu, mašta pred spavanje. Voli da piše gde god se nađe, a snađe je inspiracija. Voli da grli ljude, i da ih iznenađuje, ali ne zna da li uvek zna da odreaguje kada njoj neko priredi isto. Voli da sređuje, čisti, ima osećaj da je tada sve u redu. Ne voli da planira, jer život nalazi svoje načine da nam se dešava. Želi da veruje u dobro!
Podstičemo vas da ukoliko i sami pišete poeziju ili prozu, pošaljete nam svoje radove na našu mejl adresu: [email protected]
0 Comments