Kako izgleda kreativni proces tokom nastajanja jednog grafičkog dizajna? Koja znanja i iskustva sa fakulteta im najviše znače? Na koji dosadašnji rad su najponosniji? Kakva je perspektiva mladih umetnika u Srbiji? Mi smo pitali, a Anđela Janković i Andreja Lepir odgovaraju!
Šta smatraš najvažnijim što si naučila/o na fakultetu?
Anđela: Da vizuelni jezik ne podrazumeva estetiku, već način razmišljanja koji stoji iza nje.
Andreja: Svaka stvar koja se nauči je podjednako važna, stoga ne bih mogao da izdvojim jednu konkretnu. Uperio bih prstom na to da je bitno imati uvid u svoj progres i biti objektivan i nemati prevelika očekivanja. Ono što će fakultet pružiti, jeste mogućnost istraživanja u različitim disciplinama, delatnostima i tehnikama, ali na kraju svega toga jeste autentičnost, trud, upornost studenta koji će na kraju dana biti zaslužan za sve to.
Portfolio Anđele Janković
Plakat Andreje Lepira
U kom pravcu misliš da će se tvoj rad razvijati posle fakulteta?
Anđela: U pravcu finansijske i kreativne nezavisnosti.
Andreja: Pravac u kom bi moj rad mogao da se kreće upravo zavisi i od delatnosti i mogućnosti u kojoj se budem našao. U odnosu na to, voleo bih sebe da vidim u slobodnijem i kreativnijem okruženju koje će mi pružiti osećaj sigurnosti da se oprobam u novim delatnostima, kao i da unapredim tehniku i stil.
Da li smatraš da si do sada potpuno razvila/o svoj umetnički izraz?
Anđela: Ja sam se trudila, ali se nadam, za dobrobit svoje karijere, da taj izraz još treba da se razvija.
Andreja: Nikako. Stil, kao i estetika, variraju kod mene i kao dizajner sam u obavezi da procenim kako i na koji način prići određenom projektu. Iako preferiram određene estetske i tematske izraze, nemam uvek priliku da se u njima iskažem, ali sam uvek spreman za istraživanje i usvajanje kao i oprobavanje u drugim medijima i stilovima.
Portfolio Anđele Janković
Rad Andreje Lepira
Opiši svoj kreativni proces.
Anđela: Puno analize, čitanja i istraživanja na datu temu ili zadatak. Posle toga pokušavam da lavinu informacija obuzdam u nešto što se može kontrolisati u vizuelnom smislu.
Andreja: Hahaha, zbrda-zdola. Šalim se, postoji, zapravo, princip kojim se služim, koji sam ustanovio: brief, istraživanje, moodboard, skice, prvi predlozi, final. Mislim da svakako nije neka nauka i da je prilično basic, ali funkcioniše. Nekada, naravno, zavisi i od projekta, to drugačije funkcioniše, pa se tada u naletu inspiracije i ideje nešto dogodi jako brzo i bez mnogo organizacije i premišljanja. Sve je na kraju u komunikaciji i osećaju.
Plakat Anđele Janković
Rad Andreje Lepira
Od ideje do formata – čime ti je najzanimljivije da se baviš? Šta te kod jednog rada najviše interesuje?
Anđela: Istraživanje koje prethodi samom radu mi je ujedno i najteži, ali i najzanimljiviji deo procesa. Pronalaženje predložaka, informacija i sitnih detalja mi često oduzmu previše vremena jer se zanesem.
Andreja: Užitak je uopšte raditi to što voliš, stoga mi je zaista svaki deo stvaralaštva zanimljiv. Uvek postoji neki deo koji je možda manje insipirativan ili fizički/ psihički zahtevniji, ali su to sve čari jednog umetničkog procesa. Ako bih morao da izdvojim jedan od segmenata rada, to bi bila materijalizacija, odnosno, u mom slučaju, štampa. Momenat kada se uzme u ruke jedan materijalni „dokaz” koji sadrži u sebi ceo proces i postaje stvaran- uvek wow.
Gradski piktogrami – Anđela Janković
Plakat Andreje Lepira
Kakva je perspektiva mladih umetnika u Srbiji?
Anđela: Mislim da, ukoliko želimo perspektivnu budućnost, neophodno je da međusobno komuniciramo i izražavamo svoje mišljenje o svemu što bismo želeli da menjamo ili zadržimo u trenutnom sistemu. U tom slučaju bih mogla da vidim svetliju budućnost.
Andreja: S obzirom na to da sve češće vidim bunt i potrebu za unapređenjem svih životnih aspekata kroz umetnost, kao i kvalitet, upornost i odgovornost u radu, možda u situaciji kakva je naša postoji način da se i u ovakvoj društveno nezavidnoj situaciji pronađe mesto.
Na koji svoj dosadašnji rad si najponosnija/i?
Anđela: Ako govorimo o radovima sa izložbe, to bi svakako bio font „Vilbertonk” – poduhvat projektovanja fonta od nule mi je delovao zastrašujuće, kao i neuobičajeno dug rok (godinu dana). Pored toga, uspela sam da budem zadovoljna finalnom verzijom.
Andreja: Hm.. kad sumiram šta sam sve radio i na koji način, dosta se tu stvari u startu odbacuje. Izdvojio bih možda celo iskustvo sa Flux radiom i klasom menadžmenta i produkcije pozorišta, radija i kulture sa FDU, prošle godine. To iskustvo posebno čini saradnja mladih koji su na istom putu da podignu svest o oslobađanju i društvenim stegama, kontroverznim temama, normama i slično, a takođe je bilo oslobađajuće što su oni klasno u mene imali poverenje i dali mi slobodu da budem zadužen za plakat i propratne vizuale koji su činili identitet njihovog bitnog školskog zadatka. Ponosan sam na ishod i celokupan doživljaj koji mi je projekat doneo.
Font Vilbertonk – Anđela Janković
Plakat Andreje Lepira
0 Comments